Dragi moji cimeri... Ponukan vašim komentarima, kao i nečijim drugim podbadanjima, no isto tako začuđen neuobičajenom selekcijom pošiljateljica mailova pristiglih na moju e-mail adresu u posljednjih tjedan dana, shvatio sam da je došlo vrijeme djelovanja. Pa makar po cijenu zatvora. Znate i sami da sam dobro poznat po krivom shvaćanju mnogih stvari, kao i slijepom vjerovanju tuđim budalaštinama, pričama i objašnjenjima. No, ipak, krenuo sam u inicijalno gugutanje na dva "fronta" koja mi se sviđaju i gdje mi se čini da pogledi i osmjesi traju malo duže nego uobičajen pristojnost. I upravo je u tome problem. Nekad mi se čini da je to ovdje "nacionalni sport", ta iznimna ljubaznost i prisnost sa strancima, to "topljenje" u emocijama, i da možda nema baš nikakve veze sa sviđanjem. Možda je jednostavno tako. No, pošto moja moć dedukcije prestaje čim ugledam nešto zgodno kako mi se smješka pa se time odmah za tim i zaletim, često puta poljubim zid i poslije cvilim, tulim i bunim se. Hajde da vidimo, možda ovaj put oko bude oštrije i mozak pribraniji pa bude i uspjeha. Hvala na "podršci"...
Post je objavljen 23.03.2005. u 08:43 sati.