Cijeli dan su se oblaci gurali na nebu.Kao da je svaki tražio idealno mjesto, a zatim su se posvađali, potamnjeli, posivili....Iz cijele te gužve dogodio se proljetni pljusak, baš kada sam bila na pola puta do kuće.Ništa strašno pomislih.
Tada je odjednom počeo padati led, sasvim sitne granulice.Sklonila sam se na par minuta u obližnji ulaz.Kada se sve smirilo nasatavih put prema kući.Čizmice su se polako počele puniti vodom, leda je bilo strašno puno, potoci su se sljevali stazama, a ja....samo sam htjela da me uhvatiš za ruku, da bacim kišobran i da zajedno potrčino...Ma kome bi tada smetale mokre noge...proljetni pljusak i led....
Post je objavljen 13.06.2004. u 18:38 sati.