Kako donosite odluke u životu?
Tko vam pomaže u njima?
Jeste li sposobni sami odlučiti ili vam treba još stopedeset drugih mišljenja?
Kad nešto odlučite, promišljate li još par puta ili idete naprijed, bez okretanja i gledanja unazad?
U svim ovim pitanjima se prepoznajem, bolje rečeno, prepoznavala sam se.
Danas sam okrenula novi list.
Potaknuta jednim postom, jednog blogera, posložila sam si prioritete u životu.
I po prvi puta u životu mogu reći da sam zadovoljna i da me zaista nije briga što će reći prijatelji i rodbina.
Dosta mi je nagovaranja, dosta mi je da mi drugi donose odluke i kroje budućnost.
Došlo je vrijeme da preuzmem uzde života u svoje ruke i kažem što želim, kako želim i kada želim.
Posve jasno vidim svoju budućnost, vidim ljude u njoj, vidim posao u njoj, vidim sebe u njoj.
I znate što?
Lijep je ovaj osjećaj. Odluka koja je samo moja, koja se tiče samo mene i moje obitelji.
Izabrala sam osjećaj zadovoljstva i onog što me ispunjava, a ono što se pretpostavlja da se mora, bacila sam iza sebe, kao novčić u fontanu.
Nekim ljudima ću nažalost, postaviti neke ultimatume, no samo zato što je moja obitelj ipak ispred svega.
Poboljšat ću kvalitetu svojeg života i dodati si jednu malenu titulu ispred imena.
Možda mi se neće isplatiti u perspektivi no učinit će me sretnom i omogućiti mi da radim ono što volim, odnosno želim.
Ovakve odluke najlakše je donijeti kad imaš podršu i zaleđe, a ja ih hvala bogu imam.