iako je bio mir bio je i nemir....unutarnji....trenutni.....
vjerojatno nepotrebni al eto bio je....
drugi su ga prouzročili....ja se nisam borila protiv....ali ni druga strana....
ne želim se miješati....
ne želim smetati....
ne želim
zovem....
zauzet...
zovem...
opet zauzet....
čekam...čekam....čekam....
ništa! odlazim polako al u stvari i dalje čekam.....
ipak opet zovem...javi se:'nazovem te za minutu'......prođe jedna, dvije, pet, deset minuta......zove.....
u međuvremenu mozak pići sve u šesnaest.....
prkos, inat i ponos se igraju....prebacuju lopticu ....uhvati ju srce i ipak uspije vratiti osmijeh na tužno lice...
a sve to zbog želje za viđenjem pa makar i tih 10-15 minuta
nije ga bilo 2 dana a posljednje je bilo posebno......uvaaauuuuu....
ma sve to na kraju sređuje jedini trenutni lijek
položaj žabe s daljinskim od kućnog kina u ruci i glasno glasno....WORLD.....ljuljanje i prepuštanje....svijetu elektronike, kompjuterizacije.... jer ....kuda uopće idemo? nego prema...
MY FINGER IS ON THE BUTTON!
Post je objavljen 22.03.2005. u 11:35 sati.