Trazi me, ja trazit cu te….dok god se ne pronademo u vrtlogu jednoga vremena, u emulziji dogadaja i slatkom koktelu najrazlicitijih osjecaja. Gledam sirom, a ti….ne spavaj, da ti vidim oci!
Izgleda posebno…sto li sam ucinila? Sto sam ucinila? Opet je tu…i nemam mira ali mirna sam. Nemam zraka ali disem. Gubim se u zrcalima, ali postojim…
Skacem, sama…ali s tobom. Tko god bio. Znam da te ima. Osjecam te…koza mi se jezi na svaki tvoj dodir…ja znam!
Rekose mi da sam ludo dijete. Da…uvijek sam imala bujnu mastu. Voljela sam zivjeti. Na trenutke sam letjela, u potrazi za dugom. Dok je jednog dana nisam ugledala, u 3. dimenziji. Cinila se tako daleko…svrstala sam je u kategoriju sa zvijezdama. Ona je bila fusnota mojih mastanja…a ti si bio mali princ u mojoj saci. Igrao si se mojim prstima….
Znam da volis moja ramena…oduvijek si bio moj bill, a ja tvoja beatrix kiddo. Oduzela sam ti zivot, a nisam te nikada niti imala. Igrala sam se Boga…ti si bio moja lutka, andeo podrezanih krila. Za svaki slucaj…
Ti si djeletina sa 4 lista sto ju trazim na putu u skolu…
Sada. Ovdje. Svim cesticama njeznih pokreta, mazis mi ramena…a ja se previjam u slatkoci onoga sto mi nudis…a moji prsti su prekratki. U toj igri lajni i kuteva, krugova i plocnika…kineski zidovi stoje izmedu nas, a svaki korak izgleda misji…u toj utrci.
Obecaj mi cijeli svijet, a ja ti ne cu vjerovati…mrsit cu si kosu izludena tvojim mimikama i gestikuliranim nastojanjima prodora u moj um. Dok se drzis daleko…oknima dalekozora vidim ti oci. Spavas…sanjas. Ipak…
Sanjam s tobom…momente slijepoga, nesigurnog koracanja. S rukom u ruci…ili je i to iluzija. Kazes mi da zivot nije usamljen…o usamljeni covjece rumenih usana. Kamo gleda tvoj pogled?
Rastemo penjuci se po stablima banana u kojima papige skrivaju svoju ljubav, iskazujuci je u tisuce boja. Podsjeca na dugu…
Laku ti noc…
O, hocu li te ikada upoznati? Tko si?
Post je objavljen 22.03.2005. u 10:13 sati.