Na obzoru su obrisi planine,
zelene i mirisne.
Blagi lahor struji sa vrhunca,
donoseći nam osvježenje
u svakodnevnom životu.
No, kako se približavamo sve bliže
planina je sve veća i veća
i mi obaramo pogled,
kao da ona neće postojati
dok je ne gledamo.
Odjednom dignemo pogled,
i našavši se pred samim dnom,
bojimo se i krenuti preko,
jer nam se planina čini prevelikom.
Da nismo obarali pogled,
možda bi iz daljine bolje procjenili
i odabrali lakši put
kojim bi trebali poći.
Oni koji ipak krenu u prelazak,
možda je neće uspjeti prijeći,
a one koji se boje,
možete uvijek naći
kako pri samome dnu
kukaju o nepremostivoj planini!
Post je objavljen 22.03.2005. u 14:36 sati.