Drugaricu…
Ona je velika i lijepa. Ona nije tu. Ona je moj drug stari i ja je puno volim. Ona mene voli isto. Jednom smo se cak i pobili, onako iz shale da vidimo oce li je ko braniti. I niko, cak ni policija mi nije prishla u pomoc, jer me je istamburala :) Moj drug, drugarica je sad mafijash. Uvijek se voljela druziti sa tim mafijashima, i jedino se sjecam da sam joj ja bio nemafijashki drug. U stvari, ne znam ni zashto smo postali drugovi.
Moj drug, drugarica je meni dobar drug. Jednom mi je cak zvala policiju kad sam pushtao muziku da bi prije otishli kuci. Nije me vishe mogla cekati. Moj drug je potpuno otkachen. Nedostaje mi. Odavno se nismo isprichali do rano pred zoru, odavno jedno drugog nismo slishali kako pijan pricha gluposti (ako oduzmemo novogodishnju prichu, bilo bi odavno odavno). Moj drug sad nervira neke druge ljude, nekim drugim ljudima pravi smicalice, nekim drugim ljudima predlaze pjesme, nekom drugom slaze face, nekog drugog udara po ledjima, neko…
Moj drug ni nedostaje...
I ne smijem sad ponovo otvoriti fasciklu sa nekim finim papiricima… Jebesh mail… Mi smo se druzili kvalitetnije!
Post je objavljen 22.03.2005. u 02:19 sati.