Sumrak je odavno svoj zagrljaj prepustio noći; mutno je svjetlo starih lampi svojim plamičcima palucalo razderanu boju na metalnim vratima koja su zakrivala leglo jazbine poroka. Unutra, lagana glazba, pripiti smijeh debelih zaraslih bradonja i pokoje golišavo žensko tijelo koje se privija oko njih tražeći slamčicu da, posrnula, posrče malo bolje budućnosti. Gazda Jovo sve je mrko nadzirao svojim tupim pogledom. Bitno je da je stoka zadovoljna, preživajući je mislio gledajući u nju.
Savijala se u ritmu spore, neukusno izabrane glazbe oko čelične šipke; svojim je sitnim tijelom, nagrđenim čipkastim tangama, plazila po usijanom čeliku ispod reflektora. Srećom, Trishini su nalazi bili OK - sigurnije je međunožjem klizila okomicom za koju je prikovala kako sebe, tako i poglede. Njezine male, prirodno neugledne grudi, neskladno su skakale pod purpurnim snopom koji je gušio bijedu i davao ovoj rupetini metropolitanski sjaj. Znala je što joj je posao: svojim kretanjama učiniti da ju požele, kako bi svoju nezasitnost tažili bijednom ponudom sa šanka. Cure su kod gazda Jove imale sreće utoliko što su s mušterijama igrale jedan na jedan samo za vlastiti džeparac. Lenka i Trisha to su pogotovo zadovoljno radile. No Ines - nikako. Spaliti ih pogledom, da dim oko nje zadobije smisao; spaliti ih i licnuti vatrenim zabačajem svoje riđe kose, ostaviti ih bez daha sa svojim pet stopa i nešto sitno inča.. neka budu vlažni, neka troše, neka ostanu bez nje.
Zbogom posljednjoj nadi morala je reći kad je najmodavac pokucao na vrata s trećom prijetnjom za iseljenje. Kako je čula od poznanika, bila je u najboljim godinama da se ponudi. Gnušala se ideje, a onda je, tražeći posao, naletjela na Jovu. Koji joj je ponudio noćni rad bez previše pitanja i muke. Tražili su mlado meso - dobili su zvijezdu. Ines su voljeli jer je bila jedna od onih koja lebdi, ne hoda. U ogledalu se, satima prije, gledala i promatrala iz svih kuteva, ne razumijući što oni to misle da vide. Na sebi je uočila samo obične smećkaste oči, nimalo naglašene jagodice, tupo čelo i obične usne. No, s par poteza kistom, slika je bila podešena. Otprilike petsto godišnje ih otpada na redovnu dnevnu pripremu za nastup. Još stotinjak drži u ladici za posebne prilike i osjećaje, kada je potrebno naglasiti neki segment njezine burne glave. Tada često bira crvenkaste i ružičaste tonove. U onih dvjestotnjak sitnih podešavanja voljela je izabrati nešto zelenkasto ili ljubičasto. Tek toliko da naglasi njezine općeprimijećene beznačajne oči.
Sutra navečer bila je posebna večer, i zaneseno je snatrila o momku koji joj se činio boljim od sna. Zamišljala je sebe kao malu mondenku koja će provoditi popodne u gradu ispijajući kavu s frendicama, dok će on, njezin princ, dostupan i vjeran ponajviše njoj, raditi. Onda će ona doći doma i pripremiti sve za njega, podesiti onu bijedu na sebi kako bolje zna i umije, te mu se baciti oko vrata i obgrliti ga nogama oko struka kad dođe, umoran i šempjast. I bit će njen, samo njen, progutan i zadovoljen, i bolit će ju briga što je već osam sati, jer neće morati gledati kako borama obrasla Trisha nameće svome propalom licu štukaturu mladojke iz TV spotova.
"Je li on pravi? - možda je vrijeme da pravi pastuh rastjera sve ostale iz ove ustajale konjušnice!"
Jovo je zadovoljno zafrknuo bradicom kada je mala sišla. "Opet ih je zajebala, kako su samo napaljeni ko će u rat da krenu!" Ines se pak povukla u zajednički sobičak za presvlačenje, koji je sada bio prazan. Brzo se obukla i nevješto poskidala s obraza ostatke pudera u kamenu i rumenila u prahu. Ta pomagala očajnih vila nisu joj trebala da zaspi i probudi se sama.
Ujutro, dan je izgledao vedro, bolje od očekivanog. Provela ga je prčkajuči naizmjence oko štednjaka, televizora i ormara. Usplahirena i zaražena optimizmom krenula je na posao oko sedam. Danas je imala
raniji nastup, kako bi imala vremena naći se s momkom svojih snova u kulturi prikladno vrijeme.
Nije ni razmišljala o večerašnjoj glazbenoj podlozi, prepustila joj se cijelom tijelom. Miris divljeg limuna cvao je u laticama njezinog znoja, koji je obrglio cijelo njezino tijelo svojom pohotnom izmaglicom. Njezin je sjaj gušio mutni sjaj reflektora i činio je gotovo magličastom, eteričnom, spremnom da bude obožavana. Te su večeri na šanku imali 20% veći promet. Jovo se mogao zakleti da je to zato što je najbolja plesačica izgledala kao veličanstveno jebozovna utičnica za snove lokalnih Spermana. Snovi su, puni elektriciteta i pokretnih sličica, iskrili u glavicama njegovih gostiju.
Ovoga je puta žurila da nikako ne okasni. Došla je na glavni gradski trg. Bilo je već devet, dogovorili su se okvirno tada, pa tko prije dođe. Gdje li je samo ta visoka, kosmata glava? Lupkala je čizmicama po smrznutom popločju. Znala je da je danas izabrala dobre boje sa svoje police snova. Osmijeh joj se presijavao na uglačanom zrcalcu dok je, kradomice, provjeravala ima li što među zubima. Oko devet i dvadeset zažalila je što nije tražila njegov broj mobitela. Jer, njega nije bilo, a imala je samo kućni. Koji joj je dao samo za slučaj da se desi štogod nepredviđeno. Ovo jest bilo to, ali da li je i on na to tako gledao? Čekat će, nije da će ostati bez pića ukoliko sve pođe po krivu.
Petnaestak minuta prije otkucaja sata s dvije dvojke u nazivu krenula je prema "Lacrimi", svome radnom mjestu. Trebalo joj je da još jednom vidi kako prolazi večer i optoči svoju tugu bogatom aromom rusificiranog energetika. No, kuća je ljubomornih ljubavnika bila zatvorena. Nije joj mnogo toga bilo jasno. Je li onomad, kad joj je ponudio da se nađu, djelovala jeftino? Je li kosom trebala prekriti uznojene breskve koje su mu, možda, bole oči svojom jeftinoćom i nedovršenoću? Večer je tekla bolno, neočekivano gorko i praznjikavo. Sigurno je samo bilo da se iz daljine čulo desničarskog herojskog pjesnika, koji je zborio o vucima, vilama i hajducima. Negdje daleko, gdje miris limuna nije dopirao, završio je karneval. Mogli su skinuti maske.
Njezina je ostala, učvršćena novim porazom jače nego ikada.
Post je objavljen 22.03.2005. u 02:03 sati.