Bojim se nedokučivih granica
bivstava,
dodira koje moje misli
još osjetile nisu!
Iskra u očima..
pogled..
bojazan..
jer nije mi poznato,
a možda i odviše blisko.
Zašuti na trenutak, srce,
ne želim tvojih riječi,
zar ne osjećaš da
breme koje mi oslanjaš na leđa,
već je i odviše teško.
Strah..
Dodir slutnje...
Blizina..
Mukli tutnjevi noći..
Jedni nježni koraci niz hodnik
nagovješćuju mi
da je jutro uistinu daleko!
..hvala Vam najdraži što vjerno i nestrpljivo
iščekujete...
Post je objavljen 21.03.2005. u 22:49 sati.