Danas sam tužan...:'( Iz par razloga...jedan je...jučer sam na kladnji uplatio 5 kn na 27 parova, za mogući dobitak od 64000kn...tužan sam, ne zato jer sam izgubio tih 5kn, VEĆ ZATO JER SU MI FALILA samo 2 POGODTKA ZA DOBITAK!!! Gibla žasu!:) Drugi razlog što sam tužan je taj što mi nona sutra ide u bolnicu na operaciju oka...ne bi to bila neka frka, ali to je žena u svojim skoro 80im, u zadnjih dvije godine preživela 3 operacije...tako da nije bas bezazleno kako se na prvi pogled čini...ali bit će sve ok...treća stvar koja me najviše rastužila je ta da mi pričica nije izabrana niti među onih 200 za koje glasaju čitatelji...šmrc...ali nema veze što palme ne rastu...:) Uvijek postoji blog na kojem mogu pisati što želim (osim ako vladi rh ne smeta ili možda t-comu...), tako da svim blogerima koji nemaju šta pametnije za raditi, jedan prijedlog...pročitajte "La Voyage de Penelope"....
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Ubacio je u prvu, stisnuo gas i krenuo...naprijed...u nepoznato...Bila bi sretna da može biti samnom...pomislio je i obećao sam sebi da neće više razmišljati o njoj...znao je da se zavarava...
Kako su kilometri odmicali, tako je bivao sve sigurniji da je dobro postupio...ili možda nije...nije znao, ali znao je jedno...povratka više nema...
Stigao je i smjestio se u hotelu na rubu grada u sobi s predivnim pogledom na centralni gradski park. Trenutno nije bilo žive duše u njemu, a tome je možda kumovalo i vrijeme koje je ljude tjeralo da se zavuku u toplinu svojih domova...kišilo je...
Raspakirao se...ipak će tu ostati par dana...ubacio je cd u player, stisnuo play i iz zvučnika se začulo «La voyage de Penelope»....legao je na krevet, sklopljenih očiju i prepustio se mislima da ga odvedu na neko sretnije mjesto, u neko sretnije vrijeme...
.........
Tog jutra se probudio s osmijehom na licu...pored njega je spavala osoba koja mu je davala snage da se svako jutro probudi i krene u još jednu dnevnu borbu...sa životom...
Dok je pio svoju prvu jutarnju kavu, razmišljao je koliko je sretan u životu...nije imao mnogo, ali je imao nešto što mnogi nisu imali...ljubav svog života u svojoj postelji...zamolio je Sunce da je ne budi, nježno je poljubio i krenuo na posao...
Sjeo je u ured, upalio kompjuter i lagano se protegnuo dok se sistem podizao...nije mu izlazila iz misli...logirao se na net i odlućio provjerit mail...zajednički...između par poslovnih mailova i nekolicine privatnih, za oko mu je zapeo mail čudnog subjecta...fališ mi...otvorio ga je i nije mogao vjerovati svojim oćima....
Znao je da danas popodne ide na fitness...ili je možda s njim...nije bitno...na brzinu je pokupio par najosnovnijih stvari, njenim ružem za usne na ogledalu u kupaonici joj je ostavio poruku...hvala...još jednom se osvrnuo po stanu, pozdravio se s njim, okrenuo i zatvorio vrata za sobom...zauvijek...
.........
Posluga! Začulo se s vrata sobe...trgnuo se iz drijemeža i postao svjestan svoje samoće...osjećao je kao da ima ogromnu crnu rupu u sebi...crnu rupu koja uništava sve u njemu...zamolio je Zemlju da napravi koji krug unaprijed, da vrijeme krene malo brže, podigao se s kreveta i zakoraćio prema vratima svoje hotelske sobe...prema realnosti...
Post je objavljen 21.03.2005. u 21:42 sati.