Već sam dosad imala nekoliko teških bolesti, od kojih i jedan moždani udar, otprilike dan nakon što sam pročitala da je krvarenje iz ušiju jedan od simptoma moždanog udara. Dok sam štapićem čistila uši, dogodilo se da sam valjda dekapitirala neki nedužni prištić u blizini – vatica s kapljicom krvi neprijeporno je ukazivala na to da sam upravo pretrpila, a možda još i trpim, moždani udar.
Nazvala sam hitno jubavnajveću, i svečano rekla ˝Srećica, volim te.˝
A zatim zažmirila čekajući da me sasječe kosa.
S druge strane se začulo ˝I ja tebe puno, mišu, ali može li ta ljubav pričekati dok pojedem? Hladi mi se...˝
˝Ne, ja gotova, rigor mortis˝, rekoh oprezno, da prenaglim govorom ne dovedem do vlastite smrti čak tren prije nego mi je u knjigama zapisano, ˝sad će...˝
Kad se nakon minute nije dogodilo ništa, rekoh mu ˝Samo ti jedi, jubav, ipak neće danas, volimo se mi i kasnije, punog želuca˝.
Ok, taj put sam se mrvicu prevarila.
Od lakših bolesti, trudna sam bila npr. već jedno šest puta, makar mi je seks sigurniji od skloništa Osame bin Ladena, a jajna stanica otprilike jednako strogo čuvana. Međutim, kako se s tim stvarima nikad ne zna, a crkvenjaci tvrde da kroz pore kondoma prođe odjednom 15 virusa AIDS-a (i to ne u koloni nego u vrsti!), što ja znam koliko su snalažljivi plivači moje dlakave investicije.
Ideja gmizavog kmečavca kao kućne životinjice me ne razgaljuje baš još.
Međutim, eto, zatrudnila ja privremeno.
Zbilo se to kako u nastavku slijedi.
Prošli ponedjeljak sam skočila na noge lagane puna radnog elana, zatim vrlo brzo povratila tri neprobavljena lista salate od nedjeljne večere, i zalegla u bolovanju natrag na pleći junačke. Čitavo jutro sam se previjala u bolovima, s mukom se koncentrirajući na davanje beskorisnih telefonskih uputa o tome pod kojom gomilom papira na mom uredskom stolu stoji neki post-it s brojem ovog ili onog.
Čudno i neobično, temperature nemam, a muči me jutarnja mučnina.
Jest da je jubavnajveća u dalekim inozemstvima, ali svrati on svakih mjesec i nešto na neki seks.
...hm, hm, brlj, truć, četrnaesti, petnaesti, šesnaesti, dvadeset i peti, sve minus četrnaest, jedan pamtim, tri pišem. Hmmm... Joj, ups...
97% Siguran Seks detektiran kako vrluda bez nadzora u potencijalno opasnom razdoblju!
˝Kćeri moja, da tebe tvoj tata nešto pita.A ima li to možda veze s 'nečim' što ima veze s 'nečim drugim'?˝ – upita me otac otvoreno, bez srama, kirurškom preciznošću, nakon par sati.
˝Ha, ćujte-glejte-ćujte, to vam se nikad ne zna, nisu neke šanse, ali tatica buju morti postali dedica, ne?˝ – kažem mu zlobno, previjajući se.
Kako je stvar potrajala 24 sata, ispresijecana bombardiranjem školjke i gubitkom dvije kile, jutarnju mučninu smo ipak prekrižili, ali pazite sad ovo.
U srijedu se probudim čila i zdrava, ni traga od mukice, skočim opet puna radnog elana na noge lagane i skužim da me tupo i konstantno boli donji dio leđa, popularno zvan trtica, upravo tamo gdje mi je otac rogatoj rep odrezao na dan rođenja.
Vrlo sumnjivo, jer već imam rezerviran jedan dio kralježnice za konstantnu i tupu bol i to je vrat, a ne trtica! I ne pušća me, kažem vam. Nema što drugo biti nego...
˝Jubav, a što ako sam... trudna...?˝ - bacim udicu da ispipam teren budućem alimentatoru.
˝Buahahaha!˝ - odjekne mi u uhu.
˝Ne šalim se, grubijane jedan!˝ - pojačam cvilež.
˝U tom slučaju ja bih dodao – it wasn't me!˝ - reče on pravo muški bezosjećajno.
˝Kako 'it wasn't you'?!˝, zgranem se i zagrmim ˝pa hoćeš li biti muškarac i preuzeti odgovornost za svoje dijete?˝
˝Sorkač, srećica, nemam ja nikakvo dijete, ja sam bauštelac u inozemstvu, a tebi je došla tetka iz Amerike nakon što sam ja zadnji put bio u tvom dvorišću, znaš? Dakle, it wasn't me!˝ - nastavlja on i dalje bez srca.
˝Jel te moram podsjećati da imam dvije poznanice kojima je tetka tri mjeseca uredno dolazila iz Amerike, dok im nije prošao dvoipomjesečni rok za pobačaj?! Pa sad obje njeguju produženje vrste!˝ - nastavljam ja ozlojeđeno.
˝A, ne, ne, u to ti ja ne vjerujem, jer ako povjerujem, cijeli svijet kakav poznajemo postavit će se naglavačke i više ni u što nećemo moći biti sigurni!˝
˝Joj, sad si ko Ross iz Prijatelja - (parafraziram mu uz posprdno imitiranje) 'You know, Ross, these things only work like 97%' 'WHAT!?!' 'Yeah, didn't you know that?' 'NO!!! WELL IT SHOULD SAY SO ON THE BOX!' 'Ross, actually, it is on the box...' 'WELL IT SHOULD BE IN HUGE, HUGE LETTERS!'˝
˝Joj, daj...˝
˝Šta daj, šta daj, možda sam trudna još od onda kad si došao za Božić! Možda samo što se ne pokaže trbuh! Možda TO već ima sve prste i igra na karte unutra, tko zna šta već rade ti alieni s deset tjedana! Joj, evo, evo, osjećam kako mi zubi propadaju!˝
˝Oh Bože. Ja sad idem, pa se mi čujemo kad budeš bolje volje, može?˝
˝Da, da, pusti me samu s djetetom, to mi je dobar preview za naš budući zajednički život!!!˝
--- KLIK ---.
Bol je trajala tri dana, tijekom kojih sam izvadila budućem ocu svoga djeteta svu mast kroz desetak razgovora sličnoga stila.
˝Kako si mi danas, jubav?˝
˝Boli me svejednako. Pojela sam doručak za dvoje.˝
--- KLIK. ---
˝Kako si mi danas, jubav?˝
˝Boli me svejednako. Nego, razmišljam, valjda ću stići položiti pravosudni prije nego rodim.˝
--- KLIK. ---
˝Kako si mi danas, jubav?˝
˝Boli me svejednako.˝
˝A joj, žao mi je...˝
˝Čujemo se večeras na duže?˝
˝Ne mogu, idem s dečkima na sokić˝
˝Baš lijepo, ja doma trudna, a ti po vani...˝
˝Joj, micica, nisi trudna, poklopit ću ti slušalicu!˝
˝Ne možeš trudnici poklapati sluš...˝
--- KLIK. ---
˝Kako si mi danas, jubav?˝
˝Boli me svejednako, ali dijete i ja se općenito dobro osjećamo.˝
˝Znaš, kad budeš stvarno trudna, bit ćeš totalno nepodnošljiva...˝
˝O da, trudit ću se EXTRA. Ići ćeš mi u bakin vrt po kupus usred noći ak bu trebalo! Gospodine 'It wasn't me!'˝
˝A joj mene. Što je meni ovo trebalo.˝
Ali još to nije bila kap koja je prelila čašu. Nakon dva dana stalnog razmišljanja o tome što bi bilo da sam stvarno trudna, konstantno sam si vizualizirala sebe u sedmom mjesecu trudnoće u rujnu na pravosudnom ispitu.
Jel bi to uopće bilo izvedivo?
To je velik stres za organizam (ispit, ne trudnoća), još bi ženi u takvom stanju samo trebalo da se neki čangrizavi sudac izderava, pa da se nešto zakomplicira.
Ko za vraga, idem ja tako trudna u petak slušati ispit. Ajme, ospice sam dobila onog trena kada sam sišla u podrum Ministarstva pravosuđa i shvatila da je jedna od tri ispitanika taj dan upravo trudnica u debelo poodmakloj trudnoći.
˝To je OMEN, čuješ li me, OMEN!!! Ja sam vještica, vje-šti-ca!! I to trudna vještica!!!˝ - vrištala sam neartikulirano na telefon.
˝Jubav, ne poričem da si vještica, ali nisi trudna, slušaj me i smiri se˝, govori mi on, ˝osim toga, znaš da se ne smiješ živcirati u svom stanju...˝
Danas sam sva nekako napuhnuta, mislim da će oni dani u mjesecu nahrupiti ubrzo.
Hm, možda je to sve ipak bio onaj PMS?
Ma ne, glupost, to je ionako samo mit koji su izmislili muškarci, da žene u svako doba mogu 'znanstveno utemeljeno' otpisati kao nerazumne. Pih, jadnici bedasti.