U našem malom dućanu iza ugla ima jedna teta-prodavačica, koja mi je iznimno draga jer je uvijek srdačna, vesela i nadasve poštena. Neće ta teta-prodavačica onako prefrigano trgovački uvalit´napuhani jogurt, zagoreni kruh ili jučerašnje mliko. Neće ta teta podvalit´ kobasice isteklog datuma, smočenu uvelu blitvu ili u njih 10 - jedno razbijeno jaje. Neće ta teta prevariti mušteriju ni pod koju cijenu, štoviše – redovito će vam onako zavjerenički namignuti i tiho da ne čuje šef preporučiti ono što je friško, zdravo i domaće.
I jednom takvom zgodom zafalilo u kući krumpira, i Modesti ne budi lina, skoknuh u dućan uzet´kil-dva, kadli…
migne meni teta-prodavačica onako šeretski, štono će reć´- signalizira mi jasnije nego pilotu na nosaču aviona – STOP!Pa što je? – pitam ja. Nemoj toga holandskog, lipo pakovanog – veli ona. A ja gledam u onaj stvarno lipo spakiran slatki nizozemski krumpir, samo mu još mašna fali, i sve mi sline na usta idu dok zamišljam njegovu pomfritnu budućnost: A zašto? – opet naivno upitam ja. Taj ti je pun Geemoa! Pun puncat! – ispali ko´iz topa ona. A jel´?! – zagrcnuvši se otpovrnem ja, sve zatomljavajući onaj veseli hihot, razdragano još više cijeneći dobrohotnost tete-prodavačice.
Pred očima mi bljesnulo kako ona na GMO gleda kao na neku čudovišno moderniziranu verziju pesticida, kojima Nizozemci - na siće polivaju svoje krumpire, he-he…
Kao da krumpir može biti malo ili punoGMO!?(kao u onom vicu o trudnoj curi, pa joj mater veli: a je – malo je trudna. Da malo!) Koliko znam, kod GMOa postoje samo dvije mogućnosti - ili jest GMO ili nije GMO. Nema tu između! Ili je taj krumpir GMO ili to nije! Ni malo puno, ni puno malo!
Tada sam tu zgodu doživjela kao simpatično svjedočanstvo direktne kolizije tehnologije GMOa(genetski modificirano) i narodskog (ne)shvaćanja istog. Sve dok nisam primijetila kako prije Plodova zemlje šibaju ´poučne´ reklame za – kukuruz. A ispod svake kuruze slijedeći podnaslov – bez GMOa! Pa naš vridni seljak gleda i veli - Tiš´meni da oni ne polivaju Geemojon kad i televizija veli da njiove polivaju, a naše ne polivaju!
I odmah mi je cijela situacija postala manje simpatična. Ajde ti našem narodu objasni što je GMO. Možeš ti piliti od jutra do sutra da taj GMO nije tekućina u kanti s lubanjom i dvije kosti, već da GMO znači genetski modificirano i da to na krumpiru, šta im na njivi možebitno već odavno podvaljen raste – ne piše. Ali džabe!
Jer očito je nekome u interesu da široka javnost ostane neinformirana i neobavještena. Nekome je u interesu da se ovom opljačkanom narodu i dalje može podvaliti rog pod svijeću, a GMO pod prirodno sjeme… i pri tom pokupiti veliku lovu. I što je sad vridnom seljaku činiti? Kako će seljak znati što jest GMO, a što nije, kad on i dalje GMO smatra nekim - pesticidom?
E pa dragi selaki, ´poučena´rvackim reklamama moja vam je preporuka sljedeća - sve dok vaš kukuruz ima brke, nosi lajbek i bećarski šeširić te pjeva´vako: Kukuruz sam - Zlatko mi je imeee!
Kukuruz sam - Zlatko mi je imeee!
Slavonac sam - ponosim se timeee!
Slavonac sam - ponosim se timeee!
- nemajte brige, taj je NAŠ, taj je naš domaći BC hibrid(ovo hibrid zvuči tako´prirodno´), taj je ˝bez GMOa˝…
i nema mjesta panici, barem dok ne zapjeva: I am corn - my name is John! I am corn - my name is John!