U biti, ne volim blagdane. Sve te pripreme, kupovina kao da će smak svijeta… i sve to… Onda prežderavanja, napijanja, rodbina i razgovori od kojih dobijem osip.
Svi ti vjerski blagdani kojih smo se zadnjih 15-ak godina uhvatili kao ludi, izgubili su sav svoj čar, a riječ obiteljski više nema smisla.
Kako sam ja poznati nostalgičar, sjećanja na neke davne Božiće i Uskrse izmame mi suze. Imali smo svega manje… i svega puno više…
Danas je sve iskomercijalizirano do bola. Od svih tih zečića i pilića, kiča na kvadrat, jedva se sjetimo šta ono u stvari slavimo.
I još nam nisu dovoljni naši, pa smo odlučili i uvesti par tuđih svetkovina, tipa Valentinovo a sada nam evo i sv. Patrika, zašto ne ?
Ljudi umjesto da se druže, izlaze u shopping centre. Neprestano se pripremamo za neki blagdan. Postali smo manijaci kupovine. Uvaljuju nam svaki kič i mi ga uredno pušimo.
Tko se uopće još sjeća što se to slavi za Uskrs? Nije ni važno. Živjeli!
Post je objavljen 21.03.2005. u 20:22 sati.