Prodje još jedna godina sindikalna ..., prodje ..., hvala Bogu! Godina nova, Bilten stari - sa novim imenom. Zašto Bilten i zašto novo ime? Pa, informisanje članstva je statutarna obaveza, a, pošto su me pritisle godine, teško mi je, verujte, da svaki put kopam rupu kada želim da kažem da su ”u cara Trajana kozje uši”. Ime tradicionalno menjam svake godine, a ovo je svakako bolje nego da se Bilten zove Rimtutituki kao ona pop-rok grupa.
Pored toga, pokušaću da vam napišem nešto što za sve ove godine nisam. Izazov, zar ne? Poslednja je godina ove sindikalne garniture – izbori su u septembru i ove godine se nećemo baviti dosadnim i glupim pitanjima kao što su razvijanje sindikalne svesti, zaštita radnika, kontrola rada direktora, povećavanje broja članova. Svest je tu gde je bila i pre nas (bolno, ali istinito); zaštita zavisi od toga čiji su ljudi na ”nekim” mestima uz visok stepen ”burazerovanja” kao tipičnim srpskim specijalitetom; direktori nas, uz ovakav Zakon o radu, ionako uvažavaju samo deklarativno i zovu samo kad je neka frka, a ni predsednika Upravnog odbora nisam uspeo da ubedim da to što ”nema prava glasa” ne znači da predsednik sindikata ne sme ništa da kaže. Povećavanje broja članova bi imalo smisla da, trenutno, sva četiri sindikata u Centru, nisu sindikalno organizovala tek jedva nešto više od pola zaposlenih. A da, obećao sam Žiki, pravnom savetniku, da neću više o njemu. A i zašto bih? Prvo, Žile jeste lav neuništivi, poslednja konstanta u svemiru, a i malo je toga što mu ja već u oči nisam rekao kako bi trebalo, a on uradio kako je hteo!
Pa šta ćemo? Idemo na izlet! Tura je: Čačak, Ovčarsko-kablarska klisura sa srpskom Svetom gorom (manastiri Nikolje, Blagoveštenje, Vavedenje), Zlatibor, Zlatar (prenoćište u hotelu sa bazenom, svečana (meso, roštilj) večera uz muziku i vino, doručak), Novi Pazar – šoping i ručak u tamošnjem hotelu, poseta Djurdjevim stupovima i Sopoćanima. Datum je 29. i 30. januar 2005. g. Cena je 2100 din. za članove Sindikata i 3300din. za ostale. Na tri rate! Minumum 35 putnika, broj mesta ograničen, prijava kod dr Ljubice, Lale i mene do 17. januara u 12 sati. Nema posle!
U februaru je tradicionalni sindikalni ispraćaj penzionera tako da podsećam sve aktiviste da mi dostave spisak članova sindikata koji su otišli u penziju. Ako nam dozvole napravićemo malu žurku penzionera i sportista kao svojevrsni “sudar generacija”.
U okviru akcije “život na potvrdu Centra” predlažemo potpisivanje ugovora sa putničkim agencijama i omogućavanje zaposlenima da putuju na rate, odbijanjem od plate, bez ukinutih čekova i platnih kartica od kojih svaki pošteni Srbin ionako zazire.
Ivan, predsednik Sindikata
Post je objavljen 21.03.2005. u 17:29 sati.