Noćas Mjeseče sjajem svojim
osvijetli duše, ljudske, sakrivene,
i takni bitak ticalom tvojim
ko igla prstom, boli raznesene.
Neki pijanac u daljini tuče
Ženu, djecu i malo kuče,
a lopov krade kruh siromaku,
dok politika ga tjera na tlaku.
Duše robova stežu okove
za novac prljav sve bi dali
i prodali đavlu životne sokove,
ne znajući da su od sebe krali
"Kruha! Molim vas za koricu kruha!"
Javi se starica, iznikla iznebuha.
a gospoda nova kraj nje prolazi
pazeći samo da se ne zagazi.
Vikali su: "Mi smo za promjene!"
A u stolice mekane pustili su korjene
I danas nam važno kažu,
Da oni nikad ne lažu.
Droga, alkohol i cigarete kruže,
i mladež zdvojnu - lakovjernu kuže
A ideja nema, ni ciljeva novih
Pored narcisa političkih, ovih.
Mrak, pustoš, ubojstvo, palež,
koju povijest, budućnost nam piše?
Pričaju Oni, mi čujemo lavež
i nikome takvom ne vjerujemo više.
Ni za nove, ni za stare, povijest neće znati.
Tek, u godini toj i toj, živjeli su tu Hrvati,
Neki su krali, neki su spali, a neke su drali.
Tek hrabri su tu, za Domovinu pali!
Tiha je noć, mrak je obavio puste ulice
mladom paru pod krošnjom, ne vidiš ni lice
stiskom se jakim povezahu oni
i jedno u drugo dušom zaroni.
Dijete usnulo blagi sanak
i slatko se smije, zna ono kome!
Čista srca ljubav Mu daje
ne pitajući nikad za bombone.
Post je objavljen 21.03.2005. u 20:13 sati.