Tvoja ljubav je enigma. Zagonetka koju ne mogu riješiti. Čudna je i nevjerojatna. Nekompatibilna i nespojiva sa mnom. Zato me jako impresionira i oduševljava. Kako je moguće – pitam se uvijek iznova – da me voliš? Kako je moguće da sam ti non stop u mislima? Kako je moguće da ne možeš spavati zbog mene? Kako je moguće da te misao na mene ispunja srećom?
Kako možeš živjeti tako dugo bez da me vidiš i dotakneš? Razdaljina me ubija. Gledam tvoje lice na ekranu kompjutera, tvoje prekrasne plave oči i plavu kosu. Tvoj očaravajući osmijeh. Pišem ti da te želim zagrliti, stisnuti uz sebe, ne ispuštati te iz ruku. Tako bih to volio, ali mogu te samo gledati.
Uskoro dolaziš u posjet. Željno te očekujem. Brojim dane i zamišljam što ću ti sve raditi. Bojim se malo... što ako se razočaramo? Želim biti što bolji za tebe. Želim ispraviti sve nepravde i povrede koje sam ti nanio. Želim ispuniti sva tvoja iščekivanja. Želim da ti bude super sa mnom. Da uživaš i da poželiš da me što prije opet vidiš.
Tvoja ljubav me opija i ispunja. Osvaja me i ne da mi da pobjegnem. Ljubavi, želim ti uzvratiti na isti način.
Post je objavljen 21.03.2005. u 08:20 sati.