Danas se rodio još jedan dan,
I u tom danu jos jedan san,
A u tom snu si mi ti, draga,
Nada, ljubav, strepnja ostavile na me traga.
Muškarac u meni, pjesnik u duši,
konačno se sad taj zid ruši
pjesnik željaše bonacu, a muško oluju,
Sad se skupa raduju i iste plane snuju.
Jer pjesnik bi pjevo, al ne vidješe tih grudi,
a muško je samo sanjao, sad se iz sna budi.
Oh vi pjesnici znaste, jer kušaste i vidjeste,
što ja kušah sada, vi u pjesmama opjevaste.
O ljubavi moja, daj mi da gorim,
u zemlji snova, daj mi da živim.
Jer ti si vatra, vulkan i plamen,
sprži me, satri me, ostat ću znamen.
Bit će još bonaca, bit će i oluja,
i pjesnika u kojima je emocija struja,
al ovaj pjesnik nije beskonačna vijeka,
Sudac svih Sudaca na sud njega čeka
Ne, nije za to još došlo vrijeme,
ta malo sam ljubio, malo sijo sjeme.
No proći će život u jednome trenu,
zar da kunem život, i njegovu sjenu?
Budi moja muza, nježna i vatrena,
živi ovaj život od jednoga trena,
I bludi, i titraj, i gori, i pali,
budi moja makar taj trenutak mali.
Post je objavljen 21.03.2005. u 10:25 sati.