Tako otprilike ja inače pišem kad sam na chatu. Oni "moji" već dobro znaju koje tipfelere imam i znaju šta sam htjela reći. To mi je postalo nekako kao zaštitni znak. Ako ispravno pišem posumnjaju da se netko drugi šverca pod mojim nickom i da to nisam ja. Riječi kao "amil" "vsima" "msa" "solva" "nsiam" ni ne primjećuju kao krivo napisane, nego ih čitaju kako sam msilila ili mislila. Naravno oni "novi" se znaju zbuniti pa moram objašnjavati kaj sam htjela reći i da mi je to od brzine pisanja. A baš pišem brzo...nekad znam pisati brže nego kaj mislim, pa se onda moram povlačiti sa upsss ;)))
Prije par godina na chat je došao neki čovjek, više mu se ne sjećam nicka, ali našao se pozvan da me uči pravopisu. Predstavio se kao profesor hrvatskog jezika i strašno mu je zasmetalo moje mješanje č i ć. Zamislite grijeha, umjesto obeĆajem, napisala sam obeČajem. Prvo mi je bilo glupo kaj me čovjek nakon toliko krivo otipkanih riječi ispravlja na mekom i tvrdom č, pa sam malo objašnjavala "hej, kako ja inače pišem, č i ć je najmanji problem ;)" Međutim taj se nije dao smesti, smetalo mu je to tako jako da je to protumačio kao moju nepismenost. Nije me to nešto taklo, više mi je bilo smješno. Neka ga, kad se čovjek opterećuje takvim glupostima onda stvarno nije netko na koga bih ja obračala pažnju.
Osim toga nekako mi riječ obećajem više dobiva na težini kad bude tvrdo Č. To mi onda zvuči onako, baš obečavajuće i kad to netko tako izrekne vjerujem tom obečanju. Samo takvim obečanjima i vjerujem...
Neću se ni dalje time opterećivati, tvrdo ili meko č, svejedno je, kome smeta neka ne čita..a koliko pravopisa smo izbacili možda nekad bude i neki koji će se prilagoditi mojem psianju ;)))
Post je objavljen 20.03.2005. u 13:15 sati.