Danas mi je bio dan za 'toboganiranje'. Tak' naime moja kćer zove odlazak na dječje igralište. Mama nam je dala slobodno, pa smo uživali više od dva sata po toboganima, klackalicama, ljuljačkama i valjanju po pijesku. Fantastičan osjećaj pustit mozak na pašu i igrat se s djetetom. Ni sekunde nisam pomislio na poso, nedaj Bože na Gotovinu i Europsku uniju.
Druga stvar koja mi je danas uljepšala dan bila je utakmica Slaven Belupo - Dinamo. Inače baš ne pratim nogomet na televiziji (pustim tekmu pa sa strane čitam novine, surfam ili radim nešto korisno), ali danas sam svih 90 minuta uživao gledajući Dinamov potop.
Eh, gdje su te devedesete kad sam pohodio tekme i urlikao 'Oj Dinamo, moj Dinamo, ja volim tebe jakoooo'. A danas sam zbog tipova poput Mamića, Lončarevića i preplaćenih kvazi-zvijezda presretan kaj se moj najomiljeniji klub nije uspio plasirati u Ligu za prvaka. Uh, baš su mi uljepšali subotu.
Post je objavljen 19.03.2005. u 19:34 sati.