Jućer je bio jedan od naj spontanijih, naj poučnijih, naj zabavnijih dana u prosljednjih par mijeseci. Netko bi bio tako brzoplet da zakljući da je to zbog cvhecharnice. Jednim dijelom i je, međutim ono što me dovelo do chvecharnice bilo je puno lijepše. Imao sam divan dan! Od posla, do kseta i najdražih mi ksetovaca, do ležanja na suncu kod tomislavca, do sviranja bubnjeva, do posijeta bivšoj (vrlo otkrivajući događaj), do chvecharnice!
Pa do trga i natrag zbog četri pive...
Ja i beli smo se izgubili u neistraženim ulicama našeg grada, no stigli ipak do dubravkinog puta gdje sam, napokon, sjeo i pijuckao i gledao u zvijezde, untill...
Film – nisam stigao mnogo razgovarat sa njim, no saznah da su mu najbolji filmovi 1. zaboravio 2. star wars 3. zaboravio
Freethinker – ne previše prićao ili gledao no ajd, mala slatka.
Celeste – ma žal mi je kaj nisam prozoborio više od par rijeći sa njom, i uz to popljuvao joj blog sa jednom rećenicom, ja kreten, sorry celeste...
No u mraku se vidi samo obris, i mislim da bi na svijetlu vidio mnogo mnogo više, i kao uvijek prije, ništa nije mutno kroz što se može vidjeti.
Eugen – što reći? Brat mi je! Uvijek sam htjeo imati brata! Uz to opićenjak i zanimljiv i jako inteligentan, ali to je dobio od mene...
Unspeakable – (-:
Ovo je bio zadnji put da se idem nalazit sa blogerima u sljedećih par mijeseci. Recimo da ne želim uništiti iluziju anonimnosti i pogleda u njihove oći preko bloga. No drago mi je što sam vas sve upoznao.
Slušam Joni Mitchel, both sides now, i shvaćam da je to jedna od najdeprisivnijih pijesama ikad, i dođe mi da cmizdrim kad kaže
I’ve looked at love from both sides now
From give and take, and still somehow
It’s love’s illusions I recall
I really don’t know love at all
I eto, muzika me opet vodi…
Post je objavljen 19.03.2005. u 11:40 sati.