...sjedim u busu, stišćem noge kao da se bojim da mi nešto ne uleti između, a zaprawo ne patim od sexualnih fobija već sam pokušawala zaustawiti svoj nevjerojatno slab mjehur koji se swakog trena namjerawao vizualizirati u obliku jedne welike lokwe...ulazi Che i zamisli čuda-želi sjesti do mene. Ustala sam se sa grimasama u licu i skupljenim nogama ustupajući mu mjesto-nalikujući na curu koja se suzdržawa djelowanja španjolskih mušica. Quiero pi-pi..deja me pi-pi... u jednom trenutku već sam pomislila da nema spasa i da je na tapeti neugodno pogledawanje Che-a,no moj hrabri mjehur je izdržao do stanice. happy end? yeah rajt... Dok sam motivirana pritiscima marširala prema kući, zaustavila me M. i verbalno-sadističkim metodama nagovorila da sa njom pričekam Ivana. Mda.Who the fuck is Ivan? Odgovorila sam ne. Zatim je igrala na kartu da me časti burekom. Fulala banana. Za ćevapima u lepinji i na kraj svijeta.... Počela je priču o Ivanu. Mene uopće nije interesiralo njeno ufurano prepričawanje događaja..jedino sam mislila na wc školjku koju sam u mislima ljubila/obgrlila. Na kraju priče kada je Ivan došao, ja sam ostala kao mali izmet u potrazi sa svojim domom-toiletom. Krenula sam pužewim koracima da ne uzburkam pivsku mješinu u mjehuru ( e neš me tak brzo vidit..), no shvatila sam da nemam neke koristi jer..rečeno kroz stihove jedne naše domaće...kao rijeka ja sam potekla....=)) Panika. 911. Red alert. Stajala sam kao ukopana nasred ceste osvrćući se oko sebe za wc-om u prirodi. Upadam u prwi prohodan grm i da was ne opterećujem svojim uzdasima olakšanja i sreće, samo možemo zaključiti da je korito napokon presušilo. Izlazim- happy face...imam pogled kao dečki kada si bace majmuna u komu, izlazim na cestu, srećem T. " Jana..pa koji znateŠta ti radiš na mjestu gdje se grade nove grobnice?"
mrak.podne.crna rupa. Nakon par minuta šokantnog uzdaha i sramotnog pogledawanja natrag na mjesto zločina, mrtwa hladna: Krstim tlo.
Post je objavljen 20.03.2005. u 19:19 sati.