Baš me zabavljalo i relaksiralo čitanje tvog bloga. Davao sam ti za pravo i bodrio te da ustraješ. A onda mi je krepao kompić, nije dizao windowse, a poslioje se nije mogao konektirati. Uz svu stručnost HT-a spasio me frend u susjedstvu.
I onda vidim da ptica trkačica više ne piše. Imam puno godina a malo živaca, pa dozvoljavam da mi je mogao promaći tvoj blog. Ali nisam ga našao na žalost. I onda pišem naslov i nisam siguran koja je verzija pravopisno ispravna. Gdje si-oj ti to je vokativ, a opet gdje je ptica - to je nominativ. A ionako besposleni i nestručni jezikoslovci stvaraju brljotine i sranja poput grješka, brzoglas, krugoval, uradak, nadnevak,... Baš me zanima kako prevode sajlu - pleteno čelično uže, možda.
Gledam malo ostale blogove. Sama sranja, učinak puno hormona, a malo mozga. Uvijek sam govorio da neznanje nije nikad opasno, opasna je iluzija znanja. Onaj koji ne zna, zna da ne zna pa se tako i vlada. Ali onaj koji misli da sve zna, tako se i vlada i onda - prdne u fenjer, krepa na cesti u prometu, predozira se, ili napravi karijeru. Dovoljno je samo čuti i vidjeti naše TV i radijske zvijezde i voditeljice. Strava i užas. Kao i blogovi pubertetlija i hormonalno poremećenih umića. Umić je mali um.
Post je objavljen 18.03.2005. u 20:06 sati.