...otvaraš oči????.....
...da ne znam ništa o ovoj priči i da mi sve ovo priča neki frend sa strane rekla bih mu samo jedno: Sve je to ludost. Zaboravi i idi dalje.
al kad znam o čemu se radi, tko su glavni akteri priče, kažem i ponavljam po milionti put: Slobodan si i radi i odluči što ćeš i kako ćeš dalje činiti, radi kako je za TEBE najbolje!
Panika?!? Da velika panika! Pa mnogo toga i nije bas tako jednostavno napraviti...bar meni, i vjerojatno nikad i neće....strah je uvijek prisutan, opravdano ili ne.
Ne reagiramo svi isto na iste situacije, netko ih rijesi samo tak a netko bas i ne. Nekome je lako povući rez i okrenuti zivot naglavačke, drugi tome nije bas vičan i treba mu vremena. Netko može čekati u nedogled, netko ne može. Nekome je godina dug period a nekome i nije. Tako bi se moglo u nedogled....Zato i jesmo različiti....
Žao mi je što je ono tužno i ružno totalno zasijenilo ono lijepo jer ipak je i toga bilo....žao mi je što se mučimo i uvijek iznova svađamo zbog istoga, žao mi je što je svaka nova svađa grublja i ružnija, žao mi je što se svaka riječ upija i pamti pa kad treba kao bumerang vrati, žao mi je što nikad ne znam kad će me taj bumerang ponovo udariti....a svaki novi udarac je snažniji od prethodnog, precizniji i ubojitiji, bolniji....
žao mi je zbog toga....
Izgleda da ne znamo drugačije funkcionirati, pa se u roku od par minuta sto se ne vidimo stvari okrenu za milion posto kontra... i onda kreće opaka bitka tko će koga više i preciznije pogoditi u .....
zaista mi je žao zbog svega......a možda me u cijeloj toj priči najviše boli činjenica da i pored riječi 'vjerujem ti da me voliš' to ipak i dalje ostaje sumnja na koju se uvijek vraća(mo)....
no kao i uvijek do sad ....ja znam sto osjecam, drugi nek misle što im je volja....
muu kaže njiha
Post je objavljen 18.03.2005. u 15:59 sati.