Dakle se nova komanda odnosi na bacanje iz ruka sve ga onoga što držim i odbacivanje od sebe onoga čime se do sada bavih, da bi se mogla vratiti godinu dana unazad. Da stvar bude gluplja, kao prava Plantažna vještica, ja već dva dana intenzivno razmišljam što bi bilo kada bi se Plantažer sjetio da je to napušteno kopanje po drugom dijelu Plantažer u ovom trenutku jako važno i da bi se iz ovoga rova po kojem rujem sada, trebala smjesta vratiti u onaj drugi i još brzo iskopati ono što nisam mogla iskopati jer sam bila u prvom kopanju.
Kopanje po svakome od kanala traži drugačiju lopatu i pribor, jer je zemlja drugačija i zahtjevi za dimenzije kanala nisu iste, da ne govorimo o mogućnosti potpore. No tko bi o tome mislio? Kako da odsimuliram godinu dana kopanja u dan ili dva?
Tako to biva kada komande za kopanje daju ljudi koji sami nisu držali lopatu niti dvije minute, ili, što je još gore, štihaču i kramp vidješe samo u katalozima na slici. Pitam se samo kako mogu ti intenzivni poljoprivredni radovi dalje napredovati uz ovakav pristup.
Ipak, najvažnije je da se Plantažer bavi svojim vanjskim izgledom i da je i dalje njegovan i da ima novi image, ne bi li bio još ljepši i dopadljiviji nama koji ga vidimo, iako više onima koji ga češće i dulje zagledavaju i proučavaju. Vidim kako je Plantažer je sav u samoekspresiji u svim mogućim dimenzijama djelovanja koje pred njega stavlja Plantaža kao stalni prostor u kojem izazovi rastu kao trava, te da zadovoljava sve svoje potrebe, od najviših do najnižih.
Post je objavljen 18.03.2005. u 11:35 sati.