Poslala me žena rano ujutro po kruh i novine. Na prvi pogled ne bi se moglo pomisliti da je to neka teška i nepremostiva zadaća. Ne bi ni bila da živimo u nekom normalnom gradu gdje ljudi čitaju novine, ali ja ipak nisam bio u stanju obaviti zadatak prema naputku. Unatoč tome da sam obišao tri različita dućana (kiosk radi dvokratno, a kad sam se ja probudio bilo je već prekasno) nisam uspio naći Jutarnji. Ipak svugdje su mi, gotovo molećlivim pogledom, nudili Večernjak. Još im je ostalo Večernjaka, a s obzirom da je već ovako kasno (10:30) više ga nitko ni neće kupiti. I tako je skoro svake subote! Hrpa neprodanih Večernjaka i niti jedan Jutarnji. Bilo koje druge novine su čista utopija, niti ne postoje za poslovođu dućana. Kakav Novi list, kakav Vjesnik, zar to itko ikada čita? U mom gradu očigledno ne!
Uglavnom, ako vam do sad nije bilo jasno kamo ciljam, živim u seljačkoj sredini, u sredini gdje je pojam za dnevne novine Večernjak.
Ja sam za svoje privatne potrebe stvorio jednostavnu podjelu ljudi, koja mi omogućuje da u rekordno kratkom vremenu svrstam svaku ljudsku jedinku u osnovne razrede. Tako imamo one koji čitaju Večernjak, onda su tu oni koji čitaju Jutarnji, zatim imamo ostale koji čitaju nešto treće i na kraju, one najmnogobrojnije koji jednostavno ne čitaju – ništa!
Naravno, da ne mislite da sam površan i isključiv, postoje i mnogi podrazredi, a i oni se dijele na grupe i podgrupe, ali osnova je osnova. Tek kad nekog smjestim u razred, prema potrebi, mogu se potruditi da vidim kakva je tko osoba, ali za 99,2% ljudi koje susrećem dovoljno mi je da znam što čitaju.
Da bi dobili predodžbu što mislim o čitateljima Večernjeg najjednostavnije bi bilo da samo napišem što mislim o Večernjem listu. To zapravo nisu novine nego bilten. Članci (ono malo što ih ima) su tupi i bezdušni. Večernjakovci se jedino trude oko toga tko je umro, tko je koga ubio i sve to uz dovoljno reklamnih poruka i što više šarenih slikica. Ako se baš zainatiš i kreneš čitati taj reklamni pano treba ti najviše 10 minuta i to ako si krajnje neselektivan. E da još jedna stvar. Za Večernji piše Milan Ivkošić. Trebam li dodati još što?
I što sad da ja mislim o sredini u kojoj živim? Sve najbolje? Teško!
Inače, najbolji pregled naših tiskovina možete pogledati kod Zrinke.
Post je objavljen 12.06.2004. u 14:56 sati.