Svakodnevno smo svjedoci pregršta reklama koje nas zasipaju ne samo prije i poslije nečega što zacrtamo pogledati, nego i usred same radnje. Tako nas tijekom filma prekinu nekoliko puta, a isto toliko i u onim minijaturnim serijicama koje traju 20-tak minuta ili malo više. Dobro, barem obavimo wc i odemo po nešto za grickanje. :))
No, gledam jednu reklamu koja se pojavila ovih dana. Riječ je o HT-ovoj reklami «TU-TU-TU». Nadam se da znate na koju mislim. Stvarno me zaprepašćuje koliko daleko može otići želja za ostvarivanjem profita. I kakvi se sve načini pri tome koriste. Jer koristiti nevjeru za tako nešto je stvarno licemjerno. Da se razumijemo, nisam ja utopist, sasvim sam realna i znam da je ona prisutna. I da će uvijek biti prisutna. Srećom, ne baš svugdje. Ali ovdje, ne samo da je prikazana nevjera, nego štoviše, ona se želi prikazati kao nešto sasvim normalno, općeprihvatljivo pa čak i pozitivno. S jedne strane imamo Ženu, koja je prikazana kao jedna ugrubo rečeno sasvim prosječna žena (podrazumijeva se da je dosadna, nezanimljiva i nakon x godina braka krajnje neatraktivna svome mužu). A s druge pak strane tu je Mlada Pretty Woman, koja je «glavna», koja je privlačna i koja si može dozvoliti sprdanje sa onom prvom. Krajnje neukusno.
Iskreno rečeno, najviše me brine dojam koje jedna takva reklama ostavlja na mlade, ljude koji tek razvijaju svoj stav. Jer na mene sigurno neće utjecati ni HT, niti bilo koja druga reklama koja nudi nešto što je meni etički neprihvatljivo. Kao što pretpostavljam neće ni na vas. Ali što je sa onim mladim ljudima koji su vrlo brojni HT-ovi korisnici i koji «gutaju» sve što im se servira, posebno na ovaj fino ušminkani način? Da li je to liberalnost koja je tako omiljena i slatka riječ koja izlazi iz mnogih ustiju? Ako je, ja sam jako neliberalna osoba. Jer, u slobodi apsolutno svega, bojim se da se polako, ali sigurno gubi ona granica dobroga i lošega, moralnog i nemoralnog, poštenog i nepoštenog.
Hoćemo li pored svih tih reklama koje nam nude ukusnu hranu, lijepu odjeću i šminku od koje sve postajemo «super-žene», pridodati i one u kojima je sasvim prirodna stvar zadovoljiti ne samo prehrambene potrebe, već i potrebe koje pri tome uništavaju nečiju obitelj? Ne vodeći računa o nikome drugome do li o sebi samome? Čak ni o onim potpuno nedužnima koji u tom slučaju stradaju – djeci.
Post je objavljen 17.03.2005. u 23:08 sati.