Proljeće je stiglo na velika vrata. Maloprije sam pogledala, na mom balkonu je 12 stupnjeva. Danas sam cijeli dan radila, vratila sam se oko 20 sati kući, jer sam morala odraditi onaj dan što sam bila sa mamom u bolnici. Nisam danas bila kod nje, jer sutra izlazi. Čule smo se telefonom nekoliko puta, ona jedva čeka kada ću sutra doći po nju.
Jutros a i večeras je već toliko toplo, da sam odbacila kaput i na sebe stavila samo malo deblju majicu. Još malo pa ćemo skinuti čarape. Što jedva čekam.
No, još jedna stvar se bliži...skidanje u kupaći kostim. Ponajviše zbog tog razloga, velika većina korizmenih «isposnika» se odrekla slatkiša i drugih delicija, koristeći ovo vrijeme za proljetnu dijetu. Bez obzira na religijska uvjerenja i opredjeljenja, ovo je razdoblje upravo savršeno za izvjesno «proljetno čišćenje» organizma. Nakon zime, kada se u našem tijelu akumulira višak masnog tkiva, a u njemu i masa toksina, hormona i ostalih produkata metabolizma, nepohodno je olakšati metabolizam laganijom ishranom baziranom na voću, povrću i većim količinama tekućine, te raznim biljnim pripravcima koji stimuliraju detoksikaciju i diurezu. Naravno, treba se i malo aktivirati – dići dupence iz fotelje, pa krenuti u šetnju po prirodi (uskoro kreću šparuge, što je moja omiljena «šumska» aktivnost), na vožnju bicikla ili na fitness, pilates ili aerobik (što ja zaobilazim u širokom krugu).
To je sasvim dovoljno. Nažalost, ima i onih, pretežito mladih žena, koje pretjeraju u izgladnjivanju, postaju anoreksičarke i bulimičarke,što jest poremećaj prehrane ali i ozbiljan psihički poremećaj koji se zasniva na poremećenom self-imagingu i nedostatku samopouzdanja.
No, osim bulimije i anoreksije, tu je i BED ili prejedanje (binge eating disorder), jedan «noviji» i manje poznatiji ali ništa manje opasan poremećaj, koji je karakteriziranjem neodoljivim porivom za konzumiranjem hrane, nekontroliranim napadajem gladi, u stvari tjeskobe i praznine koju oni interpretiraju kao glad, a koji je javlja periodički i praćen je potpunim gubitkom kontrole – umjesto jedne kockice čokolade ili jednog keksa, binger pojede cijelu kutiju.
Bingeri se, za razliku od bulimičara koji imaju grižnju savjesti zbog pojedene hrane pa bjesomučno vježbaju ili izazivaju si povraćanje, debljaju. Porast težine im donosi poteškoće (neprihvaćanje okoline, teškoće u odjevanju), a osjećaj odbačenosti radi ružnoće i neprihvaćenosti dovodi do tjeskobe, tuge i potisnutog bijesa...čime se stvara začarani krug i u kojem debljina postaje alibi za mirenje sa sudbinom, sa kojom se ipak ne mire, pa se podvrgavaju dijetama, koje najčešće ne uspijevaju. Bingeri se, debljajući se, skreću pažnju sa svoje osobnosti na svoj izgled, i na taj način ne izlažu prosudbama svoje osjećaje i misli. Ako pak smršave, primaju komplimente na račun svog izgleda, pa se ponovno na njihove unutarnje karakteristike tj (ne)kvalitete ne obraća pažnja.
Sve u svemu, ispada da su bingeri veseli i snalažljivi ljudi, no to je zabluda. Najčešće su to nesretni ljudi, ispunjeni mješavinom bijesa, depresije i tjeskobe. Psiholozi tvrde da su BED-u sklonije osobe odgajane u naizgled idealnom, no nepovoljnom ozračju, naročito ako su imali pretjerano tjeskobnu majku. Napadaji neurotske gladi su u biti oblik traženja pomoći i utjehe.
Za bingere je tipično da jedu kaotično, neredovito, prejedaju se između obroka, miješaju slatko i slano, harače noću po frižideru i definitivno nisu ljubitelji profinjene haute cuisine – tamane sve što im padne šaka...čineći pri tom nemoguće kombinacije, što se smatra podsvjesnom željom za pomirenjem životnih suprotnosti.
Za razliku od anoreksičarki koje su vrlo mlade osobe i ne uspijevaju postati adolescentice, bulimičarke i bingerice se ponašaju kao adolescentice koje ne uspijevaju postati odrasle osobe.
No, ne treba zaboraviti da se ovi poremećaju mogu javiti u svim životnim dobima i u oba spola...
Put ka izlječenju je dug, sastoji se od pishoterapije i medikamenata, antidepresiva tipa Prozaca, koji je u Americi bio vrlo popularan među bulimičarima i bingerima jer sam po sebi izaziva izvjesno smanjenje tjelesne mase.
Za razliku od navedenih skupina, ja sam što se dijete tiče, popriličan karakter. Kada me nešto od odjeće počne žuljati i stezati, smanjim unos hrane. Obzirom da sam lijenčina, što spremno priznajem, to mi je puno jednostavnije nego da se mrdnem i vježbam. A bicikl ne znam voziti, priznajem!
No, ovo proljeće imam mali problem. Naime, stalno negdje klopam po restoranima, što obožavam, i taman kada sam par dana na dijeti, ne mogu odoljeti nekom pozivu na finu papicu, pa se bojim da za dva tjedna, kada idem na jedan kongres u Beč, neću stati u nijedno moje poslovno odijelo.
Jučer se opet «zalomilo». Moj dragi kolega i prijetelj, pri tome i moj ginekolog R., imao je u srijedu rođendan, i to 44-ti. Pa je nas nekolicinu, pozvao jučer na večeru u jedan poznati restoran u Voloskom. Gdje smo opet fino papali...salaticu od grancipora, sipice sa krumpirom i kapešante (Jakobove kapice) sa majonezom, rižoto od morskih plodova, brancina i lignje ispod peke sa krumpirom, škampe na žaru, koje smo zalijevali Katunarovom malvazijom.
Ja sam bila lukava pa nisam vozila, tako da sam ovu prekrasnu klopu mogla dostojno i zaliti.
Prijatelj je dobio uglavnom šaljive poklone, od mene Shiseido Man Total Revitalizer, kremu protiv bora (rekla sam, ako to ne upali, iduće godine dobiva za poklon tretman botoxom, hehehe), činjenica jest da ima dosta bora oko očiju..što je prijatelj V.protumačio profesionalnom deformacijom, tj,škiljenjem u izvjesni organ...
Uglavnom, lijepo smo se zabavili, kući sam došla u sitne sate i lagano zakasnila na posao...priznajem. Što sam nadoknadila neodlaskom na pauzu. Kako smo ja i moj tim danas radili cijeli dan, a poznato je da motor ne vozi bez goriva, što ukazuje na to da ni čovjek ne može raditi bez hrane, pa smo si za ručak naručili tagliatelle sa gamberetima ili, u prijevodu rezance, sa račičima, iz jednog restorana. I bili su fini...
E, sada mi je dosta...ne jedem više ništa! Do iduće prilike...koja čini mi se da će biti vrlo skoro. Naime, mama je već isplanirala da u subotu moramo negdje na ručak, da «proslavimo» njen izlazak iz bolnice. Najvjerojatnije će to biti «Zlatna školjka» i mamin omiljeni riblji fritto misto sa palentom i povrćem...
Jadna ja...baš mi je život «težak»..i to doslovce, hehehe. Ne smijem ni pomisliti da je za nekoliko dana Uskrs...
Post je objavljen 17.03.2005. u 21:58 sati.