U Daruvaru je bilo zaista dobro. Po običaju puna dvorana. Svi smo se lijepo zabavljali. Jedino mi je žao što sa mnom nisu išli Ptica i Sadisticho. Lijepo je reći da su ih je spriječile radne obveze.
Naravno, kao i uvijek, posebno je bilo zabavno s Vojom Šiljkom i Brankom Uvodićem. Nas smo trojica dosta dugo dobri prijatelji, pa nam je druženje uvijek veselo.
Već sam nekoliko puta na ovome mjestu napisao da će se i Vojo priključiti velikoj Blogovoj obitelji, ali njemu to, zasad, nikako ne polazi za kompjutorom. Kaže da mu je dovoljno što dva-tri puta tjedno prolista što neki njegovi znanci i prijatelji pišu. Vozeći se u kombiju do Daruvara i natrag, čini mi se da sam ga uspio nagovoriti. Ovih ću ga dana posjetiti, uzeti za ručicu i lijepo ga registrirati, što će, nadam se, Uredništvo Bloga javno obznaniti.
U daruvarskim emisijama kao voditeljica okušala se Barbara Othman. Barbara je operna pjevačica, dramski sopran, izuzetnog glasa. Lijepa je, vitka, ma, na njoj je sve na mjestu! Uostalom, pogledajte emisiju kad bude na programu, pa ćete vidjeti da ne pretjerujem. Štoviše... Pred njom je zaista velika karijera. Učila je od najboljih majstorica i već je magistrirala. Dugo je poznajem, bit će tuce godina, dakle od njene sedamnaeste godine. Skromna je i ne boji se zapjevati ni jednu pjesmu. Pjevala je na mnogim scenama, od onih opernih do estradnih. Sve u svemu, bila je i kao voditeljica jako dobra.
Zašto posebno pričam o Barbari? Zato što je za nju vezan nevjerojatan podatak: naime, ona ne pripada onim sretnicama kojoj ova država priznaje status samostalne umjetnice! Meni je to normalno, jer ona ne snima umjetničke sadržaje tipa Severina. A komisija koja određuje tko je umjetnik, a tko nije, nije je imala prigodu vidjeti na djelu, kao rečenu damu. Osim toga, Barbara nije nastupala čak ni na Dori, pa što onda hoće?!
Danas se teško krećem. Neki sam si dan priskrbio prilično lijep žulj na desnoj nozi , pa ga pažljivo i s puno ljubavi njegujem. (Žulj je posljedica novih tenisica, valjda nekoliko brojeva manjih; već pri obuvanju bile su mi sumnjive, jer sam noge u njih teškom mukom ugurao, a poslije mi se nije dalo promijeniti ih.)
Ipak, nisam izdržao da ne odem u Studentski centar. Naime, tamo je priređena fantastična prezentacija hrvatskoga visokog školstva. I, tako, šepam je između štandova raznih fakulteta, gledam više manekenke pojedinih faksova nego njihove programe, kad, za štandom Fakulteta prometnih znanosti, ugledah meni drag lik. Amba. Moj sin promovira svoj faks. Odjeven je u radnu pilotsku odoru, pokraj njega su dvije kacige, prsluk i video sa svime onim što mora proći svaki onaj koji želi postati pilot HRZ-a. Dobro, pomislim, idem se raspitati za uvjete, možda i ja krenem tim putem, ne pada drvo daleko od ploda. Amba je, ne trebate sumnjati, okružen mladim djevojkama koje se, kao, raspituju što sve moraju proći da bi poletjele u nebo. On im to mirno tumači, baš je majstor, a ja se progurah, potapšah ga po ramenu i upitah mogu li ja i postati pilot. Naravno, da možete, reče mi on, ali morate ispuniti sve uvjete.. Nema veze što sam već u godinama? Ne, godine nisu važne. Važno je zdravlje. Ali, kad ste god godina, molim vas, recite mi kad ste rođeni? Rekoh mu da se rođen početkom 16. stoljeća, na što on sa žaljenjem konstatira da su zabunom u uvjete unijeli podatak da se primaju svi oni koji su rođeni tek od 17. stoljeća. Teško mi je s njim. Gleda te vedro i ozbiljno, a na pitanja odgovara brzo i, pardon, zajebano. Ništa, kažem, žao mi je što sam zakasnio. Isprobah kacigu i prepustih ga znatiželjnim djevojkama.
Sutra, petak, navečer idem u Saloon. Pozvao me Vlaho i Mitar (Kavkaz u Večernjaku). U Saloonu će jedan od naših najboljih vinara promovirati svoja vina, a ja ću kušati deci one njegove glasovite ledene berbe. Osim toga, u Saloonu će pjevati Zvonko Bogdan, pa će ugođaj biti onakav kakav svi priželjkujemo: dobro društvo, dobro vino i dobra starogradska pjesma. Pozvao sam i neke Blogovske prijateljice i prijatelje. Nadam se da će doći i da ćemo se lijepo družiti. Ako među vama ima onih koji bi sutra navečer došli u Saloon, neka slobodno dođu. Ja ću ih čekati ispred Saloona od 20 do 20,30 sati. Bit će moji gosti.
A kad sam već kod Bloga, moram reći da ćemo Obitelj, osim Voje Šiljka, dobiti još dvije prinove. Nove Blogove bebe bit će Zvonimir Milčec, pisac i novinar koji je odavno bloger, a da to nije ni znao, te Kazimir Klarić, onaj isti Kazo čiji sam tekst o guzici objavio na ovome mjestu. Kazo pripada najduhovitijim Hrvatima. Oni koji su čitali njegove knjige to zasigurno znaju, a oni stariji, siguran sam, još pamte njegove TV serije.
A sad idem čitati vaše proljetne tekstove.
Post je objavljen 17.03.2005. u 21:39 sati.