bili su mu to jedini prijatelji. našao se s njima u novom zagrebu.
pričao mi je da su otišli u jedan lokal koji je bio prazan. gazda je tek otvorio, a nije bio niti svjestan da se može pohvaliti činjenicom da ima koktel ljudi sačinjen od svercera, sanera, seljacina i generalno kriminalaca. takvom postavom ne bi se mogao pohvaliti niti kazneno - popravni dom u zenici. tog jutra je došao do zaključka da bi ga njegovi jedini frendovi prodali za kusur bureka i malo tople pive. poslije cijele te priće još mi je promrmljo: "čovjek bez prijatelja je kao ćuko bez kučice".
Post je objavljen 17.03.2005. u 16:27 sati.