Štefina i Ivica sjedili su u zalazak sunca na terasi birtije NK Zgubivoljac i kao lječeni alkoholičari s PTSP-om, cuclali Rally pivu i promatrali momčad kako se popikava zavezanih očiju po krtičnjacima na terenu.
- Osjetite travnjak, bosi da da bosi, zatvorite oči i stopite se s njim! Osjetite kako energija kola vašim tijelom, tu iz točke odmah ispod pupka...- trenerov smiren, sugestibilan glas stopio se vjetrom koji je lelujao kroz rascvale grane voćnjaka.
Ivica je osjetio kako su piva i odojak pokrenuli u njegovom želucu. Osjetio je kako se uspinju i zajedno sa kiselinom dižu sve do jednjaka. Grlena čakra zatrokirala je na 285 okretaja/minuti i stala. Podrignuo se. Nevjerojatno, pomislio je, radi!
- Kaj je ovo, komentirao je Štefina, pa kaj ovaj dela?
- Ah pusti, novi trener...studiral je po vani...
- Ja mislim da je on peder.
- To ti je Zen.
- To je *****. To nema veze s hrvatstvom. Spušićemo i ispast iz lige...
Na dan utakmice, kukuruzište je bilo prepuno automobila. Svi su se nagruvali uz štangu igrališta. Predsjednik kluba, građevinski poduzetnik i vlasnik nelegalne šljunčare, nervozno je šetuckao gore dolje, odmah iza suca i delegata. I bas poput Teda Kramera, imao je sve. Voljenu ženu, sina i dobre poslove.
- Slušaj, rođo,- prosiktao je prema sucu preko čačkalice zabačene u sam kut usana, čim se delegat udaljio par koraka, ako zajebeš, neće te rođena mater prepoznat u cementnim temeljima.- Nervozno je pogledavao prema direktoru suparničkog kluba. Samozadovoljni smiješak direktora PZK - u stečaju, govorio mu je da nešto nije kako valja. Gospođa Veky, okretala je već tri put za redom kartu Kule koju pogađa grom i iz nje ispada smješni čovječuljak, sasvim nalik njemu. Ta ga je karta progonila več danima.
- Gospođo Veky, upitao ju je, a jel' možete okrenit neku drugu kartu za 300 Eura?
Gospođa Veky je spustila pogled i okrenula kartu Lude, kartu Carice, odmah nakon nje i kartu Vraga. Riječ je o vašoj ženi...gospodine Smiljko...ona viđa nekog. Nekog kog vi znate i ko će vam uskoro stati na put.
Direktor PZK-a u stečaju, namignuo mu je značajno preko korner zastavice.
- Kurvin sin, prosiktao je Smiljko. Sve oko njega se zavrtilo. Osjetio je kako ga kravata steže.
- Žile, dolaz' vamo, pozvao je vjernog vozača, rođaka preko tete iz rodnog mu Žgmunja.
- Trkom u kladionicu, reci Ferdi da sam te ja poslo.., i povuci pare sa Zgubivoljca i stavi sve na PZK. I još dodaj 10 000 iz blagajne firme.
- Ali, sve je dogovoreno, sudac..., golman PZK-a...
- Briši !
- Mali, pozvao je braniča...u 43 minuti, ruši 9-ku u šesnaestercu...
- Ali gazda...
- Briši!
Utakmica je počela i lopta se prvih dvadeset minuta napucavala s jedne na drugu stranu.
- Sitni vez, sitni vez, spustite igru na zemlju, pomaknite vašu točku ka zemlji, sugerirao je trener Zgubivoljca, ujedinite um i tjelo.-
Do 30 minute Zgubivoljac je ovladao sredinom terena, njegova vezna linija djelovala je besprijekorno. Mali Bero pobjegao je nekoliko puta, po lijevoj strani zaprijetivši oštrim centaršutevima.
U 35 minuti, bek PZK-a polomio je startom Berine ligamente i iznjeli su ga sa terena. Sudac se mašio za crveni karton, kako je bilo dogovoreno, ali Smiljko je samo odmahnuo glavom. Sudac je izvadio žuti karton.
Do 40 minute, nekoliko pivskih flaša iz razjarene domaće publike uspjelo je pogoditi golmana PZK-a u glavu. Oblivenog krvlju, iznjeli su ga iz terena.
U 41 minuti, nakon prekida, jedan zalutali centaršut, slučajno se odbio od noge gostujućeg centarfora i lopta se zakoprcala u mreži Zgubivoljca. Sudac je htio odsvirati ofsajd, ali je Smiljko opet samo odmahnuo glavom.
Sudac se zbunjeno nacerio i pokazao na centar. Osjećao je nepodošljivu težinu cemente kaše u svojim plučima.
Smješkao se i direktor PZK-a, uopće ne prateći utakmicu, zabavljen intezivnom razmjenom SMS-ova.
Ali smješkao se i Smiljko. Kao da je sunce ozarilo njegovo lice.
Štefina i Ivan sjedili su kao pokisli, palili jednu na drugu i psovali suca.
- Mala, donesi po jednu Ožujsku, obrecnuo se Štefina.
- Ali, obećali smo na terapiji da nećemo pit zbog utakmica..
- Ma ko ih jebe..., mala donesi dve!
U 42 minuti, Smiljko je namignuo beku Braci.
Braco se pokunjeno snuždio u šesnaestercu. Gledao je kako protivničko krilo nadire prema njemu po desnoj strani.
- Osjetite protivnika u prostoru! - Vikao je trener Zgubivoljca, koncentrirajte se na prostor! Pratite promjenu u prostoru!-
Prostor, prostor, prostor...odjekivalo je u Bracinim ušima. Krajičkom oka zapazio je krticu kako probija novi krtičnjak uz aut liniju.
U 42 i 15 Štefina je zubima otvorio flašu Ožujskog i ispljunuo čep.
Čep je preletio preko aut linije, pao u travu i zabljesnuo na suncu.
Svjetlost se odbila ravno u Bracino oko.
Prostor-praznina, protivnik, lopta, svjetlost, punina, tutnjalo je Bracinom glavom.
U tom trenutu, njegov zbunjeni um sudario se sa zidom Satorija.
Doživio je prosvjetljenje. Čitav svemir se sažeo ujednu točku. Crno-bijele šare na lopti davale su u svome kretanju sasvim ispravan omjer praznine i punine. Braco je spoznao pravu mjeru djelovanja i nedjelovanja.
U Bracinom umu zablistao je srednji Put! Odavle pa sve do protivničkog gola!
- Put, put sam po sebi je svrha i cilj cijele ove igre oko nas!- zaderao se prema treneru.
Trenerov blagi osmijeh i tople oči, kao da su mu rekle; učeniče, sada si spreman. Idi! Idi samostalno prema svom cilju!
U 43 minuti, Braco je krenuo. Ukizao je bez faula i odnio loptu, potegao je po desnoj strani, izmjenio pas sa Zijom poštarom, sjurio se ka šesnaestercu, prodao bicikl zbunjenom obrambenom igraču, zarolao golmana i poslao loptu u mrežu.
- Gooooool!!! Urlao je Štefina...
- Ahahaha, goo-ooo-ol, pjenio se Ivica
- Jebaću mu majku...- smrknuo se Smiljko.
U 45 minuti, Braco je presreo nabačenu loptu, smirio je na prsima i udarcem sa 20 metara počistio paučinu u rašljama gola.
- Ahahhaahha-aa-a-a, krkljao je Štefina i grlio konobaricu.
U 46 minuti sudačke nadoknade, Smiljko primjeti da nema direktora PZK-a niti njegovog Mercedesa.
U 46 i 30 u Smiljkovom stanu se javljala samo telefonska sekretarica.
U 47 minuti Braco je namjestio i treći gol.
- Žile dolaz' vamo...- cijeli svijet se opet komprimirao, ali ovaj puta ispod gumba na košulji pod Smiljkovim vratom. Strgnuo je kravatu koja ga je gušila, razdrljio košulju i potegao Žiletu iz pojasa dugu devetku.
U 48 minuti, sudac i Braco trčali su kroz kukuruz, dok su meci fijukali oko njih. Braco se smijao, svukao dres i gol do pojasa otrčao nekud prema zalasku sunca.
Ivica je kasnije na sastanku lječenih alkohličara čuo priču da je ustvari Braco napisao sve tekstove Leonardu Cohenu za novi album, pa se ovaj napokon odlučio izači iz budističkog samostana.
Tražio je nekoliko puta na lokalnim radiostanicama da mu u "Želje i pozdravi" puste tog Cohena, ali su uvijek pustili Tomphsona.
N.K. Zgubivoljac danas je ugledni član prve nogometne lige.
Post je objavljen 11.06.2004. u 09:48 sati.