Burundi No.2
Sreo sam jednog talijana od pedesetak godina koji je prije tri godine išao sa indijskom Vespom iz Italije za Nepal sa svojom curom, svak' na svojoj Vespi. Nema šta, svaka čast! A i finac Jari razmišlja kad mu istekne ugovor u srpnju ove godine da kupi u Burundiju nekakav motor ili kakvo auto, terensko, pa se cestom vrati u Tampere u Finsku. Inače, Jari je također veliki bajker. Kod kuće u Finskoj ima tri motora. Jedan je Harley Davidson a drugi neka ruska makinja sa box cilindrima. Treći je neki najobičniji. Taj Jari je prva liga tip, ono, ljudina.
Odem ja u utorak u Gitegu na doručak. Gitega je drugi grad po veličini u Burundiju, iako meni više sliči na kakvo veće selo, i udaljena je od Budjumbure oko 100 km. Cesta je asfaltirana i manje više neloša. Ima par mjesta gdje se cesta odronila pa se mora malo ići zaobilaznim makadamom ali samo oko stotinjak metara. Na cesti biciklista koji se bave "špedicijom" koliko hoćeš. Prevoze "sve živo i mrtvo". Gajbe pića, banane, drvo, slamu ali ono što me je najviše fasciniralo jest to kad sam u nekoliko navrata vidio da biciklisti i svinje prevoze na biciklu. Prascu od sto kila svežu noge i usta i stave ga na biciklo i tako voze na pazar. Jadno prase cijelo vrijeme urla onako svezano na bicikli. Biće ne može dobro ni disati s obzirom da su mu konopom vezana usta. Ali koga briga za sve to. Uspio sam čak i slikati jednog "ristu biciklistu" sa prasetom na bicikli. Tražio mi je čak da mu platim fotografiranje ali ja sam opalio po gasu i utekao glavom bez obzira, ha, ha! K'o će svima plaćat, majke ti, fotografiranje. Plaćam samo onda kad ne mogu drukčije.
Oko 10 sati dođem ja u Gitegu a ono standardna priča, zna se. Milijun ljudi oko mene. Ja nekako uspijem opaliti par fotografija a zatim odem u jedan restoran doručkovati. Uđem u restoran, sjednem za stol i dođe konobar i ja naručim omlet sa šunkom, sirom, gljivama i sok od manga. Ode konobar i vrati se za nekih pet minuta i kaže mi da se sviđam konobarici i da bi ona htjela sa mnom malo popričati. Prevedeno na hrvatski, konobarica je izrazila želju da je ja "opalim" . Reko, pa je li ovo restoran ili kurvaluk?! Bježi u kuhinju i donesi mi spizu, jebala vas prčevina! Samo na jebačinu mislite! Možete li zamisliti dođete prvi put u neki restoran i ne poznajete apsolutno nikoga a konobarica vam najnormalnije poruči po konobaru da ima želju "da joj ga zavidate" iako vas nikad do tada nije ni čula ni vidila u životu. Da smo upali u neki razgovor, i ovo i ono, pa ajde nekako. Šta sve živ čovik neće doživit. Inače kad je konobar priopćio konobarici da sam odbio njenu ponudu ona je onda izašla par puta malo prošetati po bašti restorana ne bi li se ja "predomislio". I mogu reći da je konobarica izgledala odlično ali "glede i unatoč" ja sam ostao "pristojan dečko" i nisam prihvatio njenu "nemoralnu ponudu". Sad će neko reć - uh, da mene neka tako pita ne bi joj oprostija! A ja ću reć - je, je, ali sine, ovo je afrika, a u africi je rizik do jaja od AIDS-a i ostalih bolešćina!!! Triba bit oprezan 700%. Kad malo bolje pogledaš, nije ni čudo što se konobarica kao zaljubila u mene na prvi pogled. Pa di neće?! Ja frajerčina od 191 visine, 120 kila težine, duga kosa i to doša sa motorčinom kakav je u njih mislena imenica, na meni crna bajkerska jaketa, a novčanik "pun k'o brod"! Nije ni čudo što je odmah poludila. Nakon što sam doručkovao sjeo sam na moju Hondu i zaprašio nazad za Budjumburu.
Jeste li znali da vlada Burundija toliko vjeruje u odanost svoje vojske da ministre i visoke vladine dužnosnike čuva vojska Južnoafričke Republike koja je ovdje pod zastavom UN i posao joj je da vodi brigu o sigurnosti domaćih političara. Na vojsku Burundija se ne mogu nimalo osloniti s obzirom da se u njih nezna "ni k'o pije ni k'o plaća" a i nikad se nezna kad im može pasti na pamet kakva "zajebancija" u stilu državnog udara ili naprimjer atentat na predsjednika ili tko zna šta već!
Eto toliko, pozdrav domovini od Hadžije i samo još ovo: pošto 17-og nisu počeli pregovori sa EU neka vlada RH 18-og počme pregovore sa afričkim državama o npr. ŠUKER UNIJI (u africi je Šuker faca no.1)! Brale, Hrvatska bi bila velesila a meni ne bi trebale ni vize ni putovnica, ha, ha, ha!!!
Post je objavljen 17.03.2005. u 11:09 sati.