danas vec razmisljam o sutra, i kako mi se ocajnicki ne da izvuci se iz stana. pardon; nece mi se dati. a tko zna,mozda se sutra probudim sa zeljom da oplovim svemire...
a ja bih bas ostala daleko od svih, valda sam jedina koju ovo proljece jos nije uspjelo probuditi.
kao da me prerano podsjetilo da je malo kasno za promjene, i da sam predugo odgađala posloziti svoju listu prioriteta pa sada plivam u nekim uzburkanim vodama.
sva sreca da sam morska, pa mi borba sa valovljem nije strana :)
vidjecu sutra, mozda se misli nekim cudom posloze... u vrstu
Post je objavljen 16.03.2005. u 22:06 sati.