Pošto sam ja ovih dana već smišljala šta bi mogla ovdjekar stavljati, pala mi je na pamet jedna stvar. Znate li onu staru "ne daj Bože šta ti mama misli a daj Bože šta ti žena misli". To je na ono kad kasniš kući pa mama misli najgore a žena da si u šteti. E sad, kad dodje onaj momenat u braku kad počneš misliti kao njegova majka???? Više ne sumnjaš u njega i njegovu vjernost i monogamiju nego počneš strašne horore auto nesreća i sličnih horora zamišljati???? Jel' to dobro za brak???? Ili postajemo k'o brat i sestra, nedajbože, pu, pu, pu...