Pregled posta

Zeko i potočić :)

Već sam polako dosadan sa uzdizanjem i štovanjem lijepog vremena. I prije sam spomenuo kako sam potpuno ovisan o vremenskim uvijetima, i da vrijeme diktira moje raspoloženje. Da negdje u blizini postoji hram boga sunca, tamo biste me sigurno našli za oblačnih dana. Sunčan dan znači da sam sretan bez obzira na okolnosti.

Kada ovako zapali obično iskoristimo priliku za šetnju uz more, ali danas smo odlučili samo maaaalo izmjenit planove. Naime, kada ovako nakon snježnih zimskih dana opali sunce i visoke temperature, nema ništa ljepše nego otići na Učku gledat potoke i slapove koje stvara sav taj silni snijeg koji se ubrzano topi.

Poslije ručka, negdje oko dva sata, zaputili smo se starom cestom prema vrhu, i već na pola puta smo skužili da snijega ima malo više nego što smo očekivali. U autu dva frenda, ja, i naravno moj žuti prijatelj kojeg ste upoznali u pretprošlom postu. Što smo se više približavali vrhu to je cesta bila uža, jer ralica je čistila samo za širinu jedne trake.
Na vrhu milina. Pogled puca na sve strane, nebo vedro, a svjež zrak kao da prema plućima probija neke nove, do sada neupotrebljavane kanale. Svi smo bili sretni kao mala djeca, a ovaj moj četveronožni pogotovo. Nisam još ni vrata stigao otvoriti a on se već valjao po snijegu.

Objesili smo fotoaparat na rame, i zaputuli se u potragu za potocima. Uz svu zajebanciju, čak smo uspjeli ispucati i nešto slika. Bilo je strava. Propadali smo do koljena, a bilo je i zajeba pa su se neki vratili doma mokrih nogu. Napokon je do izražaja došao i polarni mentalitet retrivera, pa se u više navrata iskupao u tek odmrznutoj vodi. Ma brijem da nije to niti toliki bed. Sunce je tuklo sto na sat, i mi smo gazili po snijegu samo u tankim majicama. Bili smo gore samo tri sata, i umorili smo se kao da smo planinarili deset dana.

Pred večer smo se spustili u civilizaciju i popili kavu, da sa stilom zaokružimo ovaj predivan dan. Ako još niste ispunili anketu, evo vam zadnje prilike jer ću je zaključiti sutra ili prekosutra.
Uživajte.

P.S.
Izgleda da se desilo neko žešće sranje negdje gore, jer nas je zaustavila i specijalna policija u punoj ratnoj spremi, sa pancirakama, i kalašima u rukama. Usrali su se i pobjgli čim su vidjeli moju opasnu zvijer :)))



Post je objavljen 16.03.2005. u 19:33 sati.