Za 181.5 dana, bit ćemo na pola puta od one najkritičnije, popularne, sedme godine braka.
Kako u par riječi sažeti ove tri godine koliko je proteklo od potpisivanja onog slavnog papira?
Kad se sjetim tog istog dana, maltene umrem od smijeha, koliko smo bili bezbrižni, ludi, veseli, neopterećeni.
Ne kažem da nismo ni sada, možda smo samo malo više ozbiljni, rutinirani, ispraksirani...
Lajem bez veze.
Znaš da te volim, još uvijek, samo malo više, drukčije možda?
Čini mi se da smo mi već prošli našu kriznu godinu, da nas je život stavio na najgoru moguću kušnju koju smo srećom, prebolili.
Uspješno.
Želim ti reći, ima još detalja koje ću sigurno ispravljati kod tebe, neke stvari ću te načiti, no i ti ćeš to isto raditi i meni, zar ne?
Jer to je ljubav...
A ljubav si ti.
Upravo takav kakav jesi.
Sa danom zakašnjenja, želim ti čestitati našu treću godinu braka.
Nikad nisam požalila tu odluku, nikad;)
Volim te i opće nije bitno što mi je propalo iznenađenje i što su nam otkazali put u Gardaland...bit će još takvih dana i aranžmana...
Zauzvrat ću te vodit na more, makar do Rijeke, na ručak :)
Volim te, jebo te, volim te za popizdit...ne znam se drukčije izrazit nego ovako.
I tvoje klempave uši, i tvoju ćelavu kosu, i prišteve ti volim stiskat kad si u pms-u, i volim kad se kasno navečer skvrčiš na kauču u snu...i volim te kad ti smrdi ispod ruke, i volim kad mirišeš, i volim, volim...ma eto, volim te.
Onako...blesavo...znaš i sam.
Baš sam munjeno sentimentalna ovih dana.
Post je objavljen 16.03.2005. u 16:21 sati.