Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/motorobi

Marketing

DAN 283

Izvadio sam vizu za Tanzaniju ovdje u ambasadi ali su mi dali singl. Kažu da ne mogu dati double vizu pa ću možda preko Tanzanije do onog sela, zaboravija sam mu ime, čini mi se da se zove Nyantakara.

Burundi No.1

Ljudi, ja sam zaključio da je siromaštvo u Burundiju toliko ispralo ljudima možđane, moždane brazde i vijuge da su izgubili svaki smisao za krađu i mafarluke. Šta je na stvari?! Pošto mi je pernica "otančala" pošaljem ti ja e-mail mom dragom bratu da mi "itimice" pošalje Western Unionom 1000 dolara a moj dragi brat odmah tako i učini. I odem ja na banku. Dobar dan - dobar dan! Ispunim formular i čekam isplatu a "pripametna" službenica me pita da li želim da me isplati u dolarima ili u njihovim burundijskim francima. Kažem ja na tečnom dalmatinsko-francusko-engleskom svahili jeziku toj službenici - gospođo nisam na pazaru nego u banci pa valjda bi vi bar trebali misliti glavom šta pričate. Pa je pitam da li je ikad u svojoj bankarskoj karijeri vidjela budalu koja je uzela franke i to po bankarskom kursu koji je 20 % lošiji od crnog a ne dolare?! Pa, to nije za vjerovat kako su "prozirni" kad te idu zajebati. Upadnem ja u jedan dućančić i pitam gazdu - alo, miki, mijenjaš li dolare? Tip kaže - kako da ne!! Ja ga pitam koliko plaća za "handrid baks" (inače se crni kurs kreće između 1200 do 1250 burundijskih franaka za 1 dolar) a tip meni kaže da će mi platiti "velikodušno" po 1000! Ja liku kažem da mi se čini da je pijan i da nezna što priča jer sam jučer mjenjao po 1220 a on meni počeo slagati priču kako dolar pada, tra-la-la! Ma kako je moguće da je dolar u 24 sata devalvirao 20%, zar je George Bush emigrirao u Tadžikistan?! I on se onda kao zamisli pa kaže kao dobro za tebe 1200. E na to mu ja kažem da me je u srce dirnuo koliko je on dobro i pošteno stvorenje i da zbog toga neću u njega da promjenim nego odem na pazar i tamo promjenim kod švercera po 1220. E!

Nije to ništa! Dušan, naš čovik iz Zagreba koji ovdje radi za UN, već sam ga spominjao, mi priča kako ga je konobar iz Ubundu Residence (jedan fini restoran gdje često odemo na piće ili večeru) pitao može li mu zaposliti rođaka kao kuhara kod sebe jer je ovaj načuo da Dušan traži kuhara. I Dušan nakon par dana objavi konobaru da bi mu rođak mogao početi raditi slijedeće sedmice. Sutradan dođe Dušan opet u Ubundu Residence sa nekim prijateljima sa posla međutim kako nije imao franaka pošalje tog konobara da mu promjeni sto dolara a "pametni" konobar ode i vrati se i dade Dušanu pare po bankovnom kursu. Pita ga Dušan - šta je ovo? Pa zar ti misliš da sam ja "sisa veslo" a konobar njemu "mudro" ide objasniti kako je kurs na banci 1000. Kaže njemu Dušan - ili 1200 ili vraćaj 100 dolara ili ću te za jaja obisit! Konobar onda dade i preostalih 200 i tako ostane posran. Ali ono što je najzanimljivije, odmah malo kasnije pita on Dušana kad će mu rođo početi raditi? Zahvaljujući tvojoj pameti, "kad na vrbi zasvrbi"! Grebu, kukaju, žicaju, kume i mole a onda te idu zajebat! Pa stvarno je idiot. Zbog pokušaja da ukrade 20 dolara sjeba je rođaku posao od 100 dolara mjesečno. To je kao plaća u nas od 5000 kuna. Ja stvarno neznam kako ti svi "pametnjakovići" u Burundiju ne shvate da svaki bijelac koji dolazi u Burundi bez obzira iz kojeg razloga dolazi već se unaprijed dobro informira o svim mafarlucima, pošto se na crno mijenjaju dolari itd. Ima smješnih doživljaja kako vas idu zajebati koliko hoćeš ali opet na kraju ne može im se skroz zamjeriti s obzirom kako ljudi jadno žive. Puka sirotinja!

Mogu samo zamisliti da sam ja tako siromašan i da živim u tako siromašnij državi šta bi sve meni padalo na pamet. Moj Bože! Dalje, Head & Shoulders šampon je 14 dolara, L'oreal je oko 10 dolara, paste za zube su, kako koje, od 5 do 7 dolara itd. U trgovini namijenjenoj za ljude sa dubljim džepom, standardna priča. Inače, carina i PDV u Burundiju na uvozne proizvode kao npr. kozmetika, tehničke stvari i neke druge"luksuzne" proizvode je preko 100% pa se ti misli.

"Salon za masažu"

Prije par dana odem ja do Dušana da telefoniram u hrvatsku jer mi je on "sredio" da mukte zovem. Nakon telefonskog razgovora popijem piće sa Dušanom i kažem mu da moram otići u frizerski salon da mi operu kosu i rasčesljaju je. Dušan mi velikodušno preporuči jedan salon kraj "Face and Face" restorana gdje često idem na ručak. Ja naravno poslušam Dušana "naše gore list" i odem u taj frizerski salon ne sluteći što me čeka. Kad ono, "doživljaja"!!! Dohvati se mene frizer (muški) i vjerovali ili ne dva sata mi je prao kosu, česljao i sušio. Kad je rabota završila, kažem ja frizeru - sinko jedan od nas dvojice je lud! Ili ja što sam dozvolio da "tretman" traje dva sata ili ti što si dva sata trebao za oprat, počesljat i osušiti kosu. Ljudi, frizer je meni pramen po pramen češljao i sušio a u mene kose k'o u priči. S obzirom da sam se u frizera zadržao dva sata nisam stigao popiti piće sa Dušanom u Ubundu Residence. Sutradan kad sam se sreo sa Dušanom bilo mi je sve jasno što se tiče mog frizerskog tretmana. Dušan me je iz zajebancije poslao u taj salon jer je općepoznato da je frizer PEDER. A, spizdija me, svaka mu čast! Sad mi je jasno zašto je tretman trajao dva sata. Pa to je bila uvertira u možebitni SPOJ. Jeba on ćaću svoga u vri guzice!

Pozdrav od Hadžije iz sparne Afrike i držite se one stare: NE SAGINJI SE SINE - PO SAPUN!!!

Post je objavljen 16.03.2005. u 12:27 sati.