... je sutra, veliki i sudbonosni 17.3., a u stvari se danas, 16.3. odlučuje da li će Hrvatska započeti pristupne pregovore s EU. Ako se nešto senzacionalno ne dogodi u zadnji tren, šta ja znam, da Carla ustane i kaže "baš je lijep dan, mogla bi sad malo jebat neku drugu državu" ili se Ante nakon lude noći tulumarenja ne pojavi u Haagu, nema ništa od pregovora.
Moram priznat da sam zbunjen oko cijele priče, EU, uvjeti, Gotovina, medijska histerija, cirkus u cijeloj državi... Na iracionalnoj razini (koja ne pali u politici) bi ja na Sanaderovom mjestu rekao "ma jebite se lipo i vi i Gotovina i Haag i uvjeti i EU i pregovori". Toliko se o tome priča i na tome inzistira da ti se stvarno više moraju popet na vrh neke stvari sa svojim zanovijetanjem. A opet je to njihovo inzistiranje kompleksna stvar - neki nas tlače jer nam nisu politički skloni, neki valjda i briju na te principe vladavine prava, neki ne žele postavit presedan popustljivosti pa da sutra i druge države to isto traže itd...
A i ovi naši političari su se, tipično hrvatski, u 5 do podne sjetili da imaju još jedan mali uvjet za ispuniti pa se sad razletili po Europi uvjerit sve da surađujemo, samo nema Gotovine u Hrvatskoj. Do sada se nisu baš trudili riješit tu stvar, malo su se makli s mjesta tek kad su vidili da su ovi iz EU ipak ozbiljni. Vlast nam se ponaša po principu studenta-kampanjca "ma vjerojatno me neće baš to pitat... ma ako me to i pita, smuljat ću nešto, valjda će me pustit...". Ali eto izgleda da smo naletili na strogog profesora, nema prolaza bez uvjeta, nema onog našeg "ma lako ćemo, dogovorit ćemo se, ljudi smo...".
Zanimljiva izjava jednog europskog diplomata glede suradnje hrvatskih vlasti. Rekao je otprilike: