Ulazim jutros u ured, vidim da su svi koji imalo znae nesto u ovoj firmi na sastanku sa sefovima iz Austrije. A ja kasnim... Mrak... Dobro, ostaje mi dovoljno vremena da si popijem kavicu i pogledam mailove dok oni ne naprave pauzu pa da se ja smjestim u sali za sastanke zajedno sa njima (koji cudni osjecaj - prije nepunih godinu dana sam radila ovdje kao potrcko, nosila kave na sastanke, a sada sam JA ta koja sjedi na najvaznijim sastancima).
Uglavnom, palim radio (uvijek Otvoreni), uzimam kavu iz aparata (bljuv) i odlucim da sada, dok imam vremena, malo pregledam racune koji su mi se skupili zadnjih par dana od mojeg bolesnog shopingiranja, dakle, pogledati sve slipove od kartice i malo gto poceti racunati... Onda se spajam na PBZ net banking da pogledam koliko mi je jos ostalo na racunu... i padam u duboku depresiju... Isuse, tek je prosla sredina mjeseca, a racun se topi kao snijeg vani... Brzinom svijetlosti. Da nemam godina koliko imam bila bi uvjerena da me upravo slag strefio...
Jucer sam si obavila posljednji mjeseci shoping.. Nema vise. Ozbiljno. ( jucer nisam mogla odoljeti savrsenom vecernjem kostimicu, stvorenom za sluzbenjak, a gdje mozes naci kostimic za 250 kn??)
Zbrajam malo ja te racune, pa mi padne pogled za racun za kablovsku + kablovski internet koji isto tako treba ASAP rijesiti. I razmisljam si za kojeg vraga ja onda radim? Pola place dam doma, mislim, i ja tamo isto tako zivim i hranim se i trosim i struju i vodu i sve ostalo, zasto da ne dam? Obavim si shoping barem jednom tjedno, to je znaci 4 puta mjesecno. I ostaje mi za kavu i cigarete do place. A uvijek uzmem u obzir da imam relativno dobru placu za danasnje vrijeme i svoju strucnu spremu (trenutno, kad ce ta diploma). Imam srece sto jos nemam vozacki jel mi onda vrag ne bi dao mira i morala bi si kupiti i auto, pa bi... joj, necu niti razmisljati..
Imam osjecaj da sto vise radim, manje imam. (hehe, tu bi mi dragi samo pokazao racune koje skupljam pa bi mi jako brzo postalo jasno na sto cilja)...
Nije mi jasna ta muska logika... Ja idem u shoping. On ide sa mnom. Dok sam ja u kabini i pokusavam se uvaliti u nesto 2 broja manje od mene, da si dokazem, ono, nisam bas tolika, kazem mu, daj si pogledaj nesto za sebe. Izlazim iz kabine (uspuhana, jel sam se jedva izvadila iz onoga u kaj sam se nategla), pitam ga jel si je sto nasao - nije.
Tako da ne ispadne da kada idem u shoping idem samo za sebe. A kada mu uzmem nesto dok nije sa mnom, onda mi veli da kaj sam se isla trositi. Kaj muskima nije jasno da je nama zenama (ok, mozda samo meni) gust da kada mi sjedne placa potrositi nesto i na njega - majca, neka sitnica, bilo sto.
Svasta.
da, novosti o mojoj Tarici - nocas je otkrila kako se otvaraju vrata od spajze (knjizevni - smocnice) u kojoj se nalaze njezini keksici. Necu niti pricati sto sam ujutro nasla u stanu. Glavno je da je izvela tako nevini pogled, da bi i kamen proplakao i povjerovao da to nije ona napravila (ne, buhe su popi... pa su napale keksice!)
Pusa svima, budite dobri i nemojte previse trositi.
I da, poruka blesavoj prodavacici - onaj vas 38 nije klasicni 38 jer ja nosim 38 i znam sto je 38.
Post je objavljen 16.03.2005. u 10:37 sati.