Pregled posta

Pismo prijateljici

Vjerujte mi, ponekad mi nije jednostavno pisati. Toliko toga ima u meni što želi izaći vani, a znam da ponekad nije dobro sve pustiti iz sebe i zato u sebi da svakog dana vodim pravi mali rat. Ne bitke, već pravi pravcati rat. I da, da, znam, svi ga mi vodimo, no teško to priznajemo. Kako drugima tako i sebi. Danas to otvoreno priznajem. Sebi i vama.

I zbog tih ratova, danas svoje misli i riječi upućujem jednoj osobi. Na čudan način bliskoj, koju ne poznajem osobno, ali se međusobno poznajemo. Možda i više no što bi željele. Gotovo sigurno više no što bi željele. I volimo se i mrzimo istovremeno. Kao prave prijateljice. I vjerujem da obje ponekad poželimo da su se naši životi dotaknuli na neki drugačiji način. Vjerojatno bi se tada zajedno smijale, ispijale kave, zafrkavale i jedna od druge podosta naučile. No dijeli nas nepremostiv bezdan. Zaista i istinski nepremostiv. I ovo je jedini način da ona zaista zna što osjećam prema njoj...

Darovi ljubavi, radosti, mira, strpljivosti, ljubaznosti, dobrote, vjernosti, blagosti i samonadzora darovi su poniznog i iskrenog pojedinca i dopiru izravno iz srca.

Stoga, draga prijateljice, čitajući ove moje riječi upućene tebi znaj da te poznajem, da osjećam sve što ti osjećaš i da me svaka tvoja bol boli kao vlastita. Osjećam tvoje strahove, tvoje nemirne misli, tvoje zebnje i tvoju tugu. Osjećam i tvoj bijes, poneku mržnju upućenu na moju adresu, tvoju borbu protiv nevidljivih neprijatelja. Osjećam i tvoju istinsku ljubav i dušu prepunu emocija, topline i dobrote. Osjećam i promjene koje se događaju u tebi, koje činiš iz ljubavi. Ne iz ljubavi prema sebi, već prema drugom biću. Biću koje traži od drugih promjene, a to ne želi uzvratiti. Ne zato što ne može, no zato što ne želi. A svi prvo, zaista, trebamo krenuti od sebe...

I razumijem te, draga prijateljice, apsolutno te razumijem. Možda i bolje no što bi to željela. Sigurno bolje no što bi to željela. I imam razumijevanja, naklonosti i ljubavi prema tebi iako to nitko nikad ne bi shvatio. I da smo zaista prijateljice, sjedeći na onoj kavi, izjadale bi se jedna drugog, udijelile savjet jedna drugoj, slatko se nasmijale vlastitim potezima koje činimo iz ljubavi i toplo se zagrlile. Pružile bi jedna drugoj veliki, najveći zagrljaj pun razumijevanja, emocija, suosjećanja i utjehe. I rastale bi se s osmjehom na licu, znajući da ništa nismo riješile, ali ipak, nekako u dubini duše osjećale bi smirenje i zadovoljstvo. Pravo žensko prijateljstvo.

Kako te ne mogu fizički zagrliti i prenijeti ti svu svoju toplinu i ljubav, svo razumijevanje i osjećaje, pružiti ti utjehu koju sebi najviše želim pružiti, završavam ovo pismo prijateljice sa velikim raskošno umotanim paketom prepunim toplih misli i željama da živiš svoj život radi sebe ne radi drugih, da svoj život prilagođavaš sebi zbog sebe ne zbog drugih i da se ne mijenjaš zbog drugih nego zbog sebe. Jer sve drugo u tvom životu je prolazno, ti si jedina konstanta, neprocjenjivo blago svog života. Ne riskiraj, draga prijateljice, ne nasjedaj lažima i emotivnim igrama, ne mijenjaj svoj život i uvjerenja zbog nekog tko to nije zaslužio i živi život punim plućima, onako kako zaista zaslužuješ.

Znam da će tvoja mudra glava otkriti da je ovo pismo napisano baš tebi, draga prijateljice, i da su poruke koje ti šaljem stigle iz najdubljeg kutka mog srca. Znam i da ćeš ih protumačiti i prigrliti na ispravan način. I znam da ćeš shvatiti da si mi draga i bliska, iako se nikad nećemo upoznati.

Život je lijep, draga prijateljice, i ti ga zaslužuješ proživjeti u miru, vjeri, ljubavi i istinskoj sreći, daleko od ljudi koji unose kalvariju u tvoj život. Život kakav ti ja od srca želim ...

Iskreno,
tvoja prijateljica,
čije ime ponekad želiš zaboraviti...



Post je objavljen 16.03.2005. u 10:22 sati.