Zamislite da je umjesto anonimne 21 godišnje djevojke, policiju nazvao neko od djece političara ili tajkuna.
Bi li tada policija nakon četvrtog očajničkog poziva zatočenice iz gepeka automobila, odgovorila da oni tu ne mogu ništa i da žrtva treba podnijet privatnu tužbu? Bi li policija poslala samo JEDNO patrolno vozilo u ophodnju koje je nekim čudom konstatiralo da ne mogu pronaći vozilo u kojem je djevojka zatočena, iako su imali podatak o marki vozila, registarsku tablicu i područje grada na kojemu se žrtva nalazi. Da ne govorimo da je vrijeme između prvog poziva policiji i puštanja na slobodu (nekih 14 sati) bilo i više nego dovoljno da policija ishodi sudski nalog mobilnom operateru za lociranje mobitela.
Prisjetimo se samo kako je to bilo kada je bio otet sin generala Zagorca. Čitava policija bila je na nogama tih nekoliko dana i posvećena samo tom slučaju. Zašto tako nije bilo i ovaj put?
U nekoj zemlji uređenog zakonodavstva, ministar unutarnjih poslova podnio bi istog dana neopozivu ostavku, no u Hrvatskoj, ministar Marijan Mlinarić nije se niti oglasio.
Tako je to kad ste hrvatski građanin drugog reda… običan puk.
Post je objavljen 16.03.2005. u 09:42 sati.