neš mi se događa. stalno mislim na tebe. ujutro kad se probudim, kad pijem kavu, kad radim, kad pišem, kad ležim, kad čitam, kad spavam, kad ....
da li je zaljubljenost kad objekt važe žudnje imate stalno u glavi? žudnje? ne, ne žudim ja. krivi izraz.
čudno je to jer te nisam još upoznala. iako ne znam kad sam toliko s nekim razgovarala. pa mi razgovaramo non-stop.
i nisam sigurna da li te želim upoznati. postoji u meni neki strah. šta ako se sve ovo što sad nosim u sebi raspukne u tisuću komadića? onog trena kad te upoznam, šta ako se razočaram? i da li je moguće razočarati se?
ili ja opet previše filozofiram...
Post je objavljen 16.03.2005. u 15:16 sati.