Sjeo sam ispred šatora na prostirku od bambusa i promatrao oblak u daljini. Siva je gomila, slična božjim beskrvnim mošnjama, skrivala vrh Himalaje poput babinih gaća koje velikom površinom pokrivaju naborano međunožje. Odao sam se meditaciji pogledom i umjesto spokoja i prisebnosti izazvao u sebi bujicu gađenja. To je moja podsvijest zabijala kajle u planinarski optimizam. Dio podsvijesti koji se u narodu zove obrambeni mehanizam gonjen kukavičlukom kojem je uzrok iznenadna pojava moguće bezizlaznosti. Neki bi rekli i: «Ne seri, bojiš se poput smežurane pičkice». Dobro, recimo da je i to jedna od vrlo mogućih definicija. Ako prihvatim tu, nečiju, definiciju, dolazim do preciznog objašnjenja trenutnog stanja: bojao sam se daljnjeg napredovanja prema samom vrhu nepalskog gorostasa. Bojao sam se oblakom prekrivenih stjenovitih oblika, zaleđenih krivudavih staza i samog šiljastog vrha u koji sam trebao zabosti zastavu svoje zemlje. Koje zemlje? Rođen sam u Evropi, školovao se u Africi, lutao po svijetu hineći da sam brod u boci; bacali me valovi na oštre hridi slabo posjećenih krajeva; tu i tamo razbio se kao staklena pička i opet tražio staklenu bocu u kojoj ću nastaviti besciljno plutanje. Nemam ja, prijatelju radoznali i prije svega nedokazani, svoje zemlje kakvu bi ti kao takav, radoznao i prije svega nedokazan, očekivao da bi je ja mogao imati. Ja sam stanovnik svijeta. Nacionalnost: Zemljak. Ženski oblici moje vrste nazivaju se Zemljakinje. Država Zemlja. Jezik zemaljski. Nekada, prije, do pola punu pećinu godina, zvali smo se stanovnici SFRSS, Socijalističke Federativne Republike Sunčev Sustav, a nakon par milijardi godina, revolucijom Centrifugalnih Snaga Decentraliziranog Komiteta za Bolju Eliptičnu Putanju (CSDK BEP), prenaglo i zaprepašćujućom brzinom, odvojili smo se, kao i ostalih osam republika i postali kapitalistička planeta Zemlja s natruhama socijalizma, anarhizma, teizma, ateizma i kakvihgod-izama. Nakon formiranja gornjeg i donjeg parlamenta, imenovanja kralja, predsjednika, županija, općina i kotara, postali smo federativna unija s izraženim –izam sufiksom, u psihološko-sociološkim krugovima često nazvanim idiotizaM s debelim M. Od milijardu i nešto sitnog broja Zemljaka i Zemljakinja ostali smo samo ja i neko pleme u jugoistočnom Zimbabveu koje tekovine idiotizMa pronosi putovima savanskih rovova koji služe za obranu od podzemnih voda, a ponekad i za odvodnju. Putovnicu nemam jer mi ju je mama oprala skupa s dionicama Ghana Loyda, poznate afričke osiguravajuće tvrtke čiji je glavni strateški plan osigurati sve stanovnike južno i sjeverno od Ekvatora od poplave i čestih padalina. Nemam ni domovnicu. Uostalom što je to? Egipatski pergament s hijeroglifskom šahovnicom ili zoološki rodni list s korijenom porodičnog stabla označenim kao Homo Neanderthalis? Kaj će ti to. Imaš jabuku i grickaj je skupa s košticama. Možda, uz redovito zalijevanje, posereš gotovo rajsko stablo.
Priznajem, bilo me je strah. A kako i ne bi. Kraj sebe sam imao šerpu Pasanga, lika koji se predstavljao kao budist i još k tome šerpa, a na desnoj nadlaktici imao je istetoviranog Lenjina, Staljina te srp kojeg je presijecao nedovršeni čekić. Tip se kleo u budizam, hinduizam i taoizam jednakom žestinom kao što je i svakog jutra na hladnom potoku potpuno čaporastim kažiprstom prao svoje iznimno prorijeđene zube. Ponekad bi iskopao povelik komad hrane i spremao ga u platnenu torbu na kojoj je nevješto bila izvezena zvijezda petokraka sa sedam krakova.
Pasanga sam sreo u Ulaan Batoru ispred prenoćišta u kojem je već nekoliko dana odsjedao gospodin Hillary i njegova ekipa. Već duže vrijeme pratio sam Novozelanđanina u stopu kao što krokodila prati njegov iznimno krokodilski rep…
Nastavit će…se..
Post je objavljen 16.03.2005. u 02:45 sati.