Posijeti sjeme u kamenu
nije lako,
isto kao što nije lako reći volim te
kad požuda je veća od ljubavi.
Čak i otrov od žeđi je lakši,
zato potrudi se gledati očima mojim:
ne očekuj, ne traži
samo se predaj.
Predaj se požudi koja nas veže.
Strasti su daleko primamljivije.
Dodirni me često,
prihvatimo ono što nam godi
ovdje nema zabranjenog voća.
Daj mi sve što trebam
- ne tražim mnogo,
zanemari osjećaje - to je nebitno,
potrudi se i
uzajamni užitak je zajamčen.
I zato ne traži od mene odgovor
neću ti ga dati,
a uostalom:
voljeti je bolje nego biti voljen
- daleko ti je sigurnije
i zato više začepi i predaj se!
(jedna od mojih)
* Pismu posvećujem svim svojim tipovima bivšim, sadašnjim i budućim.
Koliko god se o muškom rodu govorilo kako nas samo žele iskoristit bla bla, al opet nije sve baš tako...Velika većina njih samo glumi neke macho-tipove a zapravo su prave 'plačipizde': dave non stop, često su oni 'žene' u vezi i šta ja osobno ne podnosim PLAČU KAD SE PREKIDA SA NJIMA!!! Ajme, nema mi ništa gore od toga! Ja, ako se tip rasplače, nemogu priknit sa njim, nea šanse! Ipak, najsmišnije mi je kad mi je jedan napisa (nakon šta san ga ostvaila, nakon tjedan dana veze) kako me voli, kako sam mu srušila svit, kako nikad više nikog neće volit ko mene, da je izgubio nadu za živit...hehee. Možete reć da san hladnokrvna al meni je to stvarno smišno! A da ne spominjen kako sve svate ozbiljno. Npr. kad im rečete (na prekidu) kako možete ostat prijatelji ili eventualno koji put bit skupa - i oni to svate ozbiljno!:) Ah...
Post je objavljen 15.03.2005. u 22:48 sati.