Jesam li sretan čovjek?, često se znam pitati.
Ne mogu se prisjetiti kad i u kojoj zgodi, svakako je to bilo davno, uočio sam negdje jednu zanimljivu misao Aldousa Huxleya i uredno je pribilježio. Pisac koji je napisao Kontrapunkt života, Vrli novi svijet, Slijepi u Gazi itd. kaže: Samo je jedan kutak Svemira koji možete sigurno popraviti, a to ste vi sami. Koliko se sjećam, cijeli život radim na tome da popravim taj mali kutak Svemira u sebi. Čini mi se da se, godinama, nakupilo mnogo kvarova, ali radim na tome da ih uklonim.
Danas sam bio u sjedištu Bloga, u Šubićevoj, i upoznao lijepe mlade ljude. Naravno, nije se bilo teško sporazumjeti s takvim ljudima, pa smo, uglavnom, sve dogovorili oko Blogomobila. Definitivno na put odlazim 15. travnja. Točno onim putem kojim sam naveo u prvoj najavi. Znam, dotad će još proteći prilične količine River Savom, A valja i do tada živjeti i raditi.
Sutra sam, 16. ožujka, u Daruvaru, gdje snimamo dvije emisije Domovnice. Nadam se da ću u Daruvaru upoznati neku od ljupkih Blogerica ili ponekog od uvažene gospode Blogera. Moj poziv stoji. Dođite, ja sam na generalnoj probi već od 14 sati.
Čitam danas u Jutarnjem da se Blogovska obitelj Dvornik sprema na pravi televizijski pothvat i ja im želim puno sreće, siguran da će ono što će nam ta duhovita obitelj ponuditi u svakodnevnom pol-satnom TV programu biti zaista prvorazredan materijal.
Proljeće nam, napokon, stiže sa svih strana. Sunce i vedrina. I na nebu i u ljudima. Sjećam se, tako je bilo onih Martovskih Ida kad mi je rođen prvi sin, Ivan-Goran. Gigo. Kad sam sa Žarkom Potočnjakom i njegovim ujakom Zlatkom Vitezom stigao u Zajčevu, gdje je rođen, gledalo nas je malo dijete vrlo bistrim pogledom. Danas me gleda trideset-godišnji čovjek istim bistrim pogledom.
Da, da... definitivno:ja sam sretan čovjek.
Post je objavljen 15.03.2005. u 22:00 sati.