Juče je U2 upisan u Rock’n’Roll Hall of Fame. Ta vijest je pokrenula tonu misli u moj glavi.
Zar je već prošlo 25 godina od kad su Bono i kompanija objavili prvi album? Očito da jeste – album je Boy, a godina 1980. Tad sam bila premala da uopšte znam ko je to U2 i da slušam tu vrstu muzike – Branko Kockica je tad za mene bio glavni :) Tek nekih 9-10 godina kasnije je U2 ušao u moj život – i to na jedan veoma zanimljiv način. U mom gradu je živio jedan mladić koji je bio najmanje jedno 10ak godina stariji od mene (ako ne i više). Yazza i ja bi ga često vidjele i nekad bi mu rekle zdravo, ali nikad nismo puno pričali s njim. Ne sjećam se njegovog imena, ne znam ni da li sam mu ikada znala ime. Skoro uvijek je bio sam, tad sam mislila da je malo čudan. Razlog zbog kojeg ga se sjecam je taj što je skoro stalno nosio crnu majicu kratkih rukava sa slikom U2- rattle and hum (pogledaj lijevo). Tad sam već i bila čula za U2, ali moj engleski nije još uvijek bio baš najbolji. Sjećam se da sam dosta dugo mislila da na majici piše rattle and ham i nikako mi nije bilo jasno kakve veze ima šunka sa rattling, i šta u stvari znači rattle, i kakve to sve veze ima sa U2. Onda sam još malo odrasla, prošla je još koja godina, počela sam mnogo više da slušam U2 i pravo sam ih zavolila. 1997. su došli u Sarajevo, kad niko drugi nije htio, i napravili fantastičan, nezaboravan koncert. Definitivno su zaslužili mjesto u Rock’n’Roll Hall of Fame, iako oni sami kažu da su još premladi za to i da je pred njima još uvijek duga muzička karijera. Nadam se da jeste, i da će jos dugo dugo svirati.
Rock on!
Post je objavljen 15.03.2005. u 20:55 sati.