Odmalena nas uče u crkvi da je spolnost nešto sramotno, nešto nečisto, nešto zabranjeno pa i nešto što se Bogu gadi i za to slijedi adekvatna kazna u obliku beskrajnih pokora, molitava i koječega drugoga. No, u Bibliji nalazimo nekoliko citata u kojima se govori o tom segmentu ljudskog života, i to potpuno drugačije nego što mi očekujemo. Naravno da je Božji standard seks u braku, a ne izvan njega. Bombardirani informacijama da je sve dobro raditi svugdje i sa svakim, naravno da nam se teško složiti i teško je prihvatiti tako visoko postavljene standarde.
„Neka je blagoslovljen izvor tvoj,
I raduj se sa ženom svoje mladosti:
Neka ti je kao mila košuta
I ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju
U svako doba,
Njezina ljubav zatravljuje
Bez prestanka!“ (Izreke 5, 18-19)
„Uživaj život sa ženom koju ljubiš u sve dane svojega ispraznog vijeka koji ti Bog daje pod suncem, jer to je tvoj udio u životu i u trudu kojim se trudiš pod suncem.“ (Prop. 9,9)
„Neka muž vrši svoju dužnost prema ženi, a isto tako i žena prema mužu! Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž; isto tako i muž nije gospodar svoga tijela,nego žena. Jedno se drugome nemojte uskraćivati, osim možda po dogovoru, za neko vrijeme…“ (1. Kor. 3.5)
„Ženidba neka bude u časti među svima, a bračna postelja neokaljana, jer će bludnicima i preljubnicima suditi Bog.“ (Heb, 13, 4)
Ovo možda, zvuči staromodno i opako, ali, priznajte, što biste pomislili da vaš partner, suprug, bude zaveden i otiđe drugoj? Nismo li svi mi, ipak izričući ono sudbonosno DA pomislili da je to za cijeli život?
„Ta, zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom,
I grlio tuđinki njedra?“ (Izr. 5, 20)
„… da te čuvaju od zle žene,
Od laskava jezika tuđinke.
Ne poželi u svom srcu njezine ljepote
I ne daj da te osvoji trepavicama svojim,
Jer bludnici dostaje i komad kruha,
Dok preljubnica lovi dragocjen život.
Može li tko nositi oganj u njedrima
A da mu se odjeća ne upali?
Može li tko hoditi po živom ugljevlju
A svojih nogu da ne ožeže?
Tako biva onomu tko ide k ženi
Svoga bližnjega:
Neće ostati bez kazne tko god se nje dotakne….“ (Izr. 6, 24-29).
Od početka vijeka Bog je zamislio monogamnost za nas ljude, i koliko god nam se to činilo nemoguće, nama koji vjerujemo da smo Stvoriteljeva djeca, vjerujemo da On zna najbolje što je za nas – najbolje. On nas je stvorio, i dao nam je pride – uputstvo za upotrebu.
Sjetimo se samo koliko je ljudi zakompliciralo svoj život i sebi i svima oko sebe, koliko je suza prolivenih, poniženja doživljenih, rođeno neželjene djece, i koliko je abortusa napravljeno, raznih boleština, koliko kriminalnih djela – zbog bluda? Zbog krivo usmjerene spolnosti? Zbog toga jer razmišljamo da spolni nagon jednostavno moramo nekako zadovoljiti, sa kriterijima koji se pod utjecajem kakve čašice ili dodatnih stimulansa ruše kao kula od karata?
Post je objavljen 15.03.2005. u 16:12 sati.