sva sreca sto sam mu ponjela zanimljivo stivo za čitati jer sto bi inace radio pijuci kavu....trecu kavu....onu suvisnu kavu...
Na njegovu zalost stivo je imalo 'samo' 8 stranica A4 formata....shet! Nakon pokojeg komentara i zavrsenog citanja trebalo se 'vratiti'...uspio je iako....no eto uspio je i to je dovoljno za reć.
Zasto tako mucna atmosfera? Pa zar nije bilo bolje ne stvarati ju, izbjeći ju? Ne znam nisam ju očekivala pa me malo zdrmala.
Zaista ju nisam očekivala.....
Iako je dobar dio pauze bila takva atmosfera meni je i jedan osmijeh bio i je dovoljan da zaboravim vrijeme tokom čitanja....Počinju mi i male stvari zaista biti dovoljne...iako mislim da taj osmijeh nije mala stvar...to je za mene i moju osobu vrlo vrlo veliki događaj, vazan događaj, događaj koji se pamti.
Eto ne mislim i ne zelim prati......samo iznosim trenutno.....ranjivo unutra.....ne znam zasto je svakim danom sve ranjivije.....je li vidio da sam na rubu plača ili je štivo bilo zanimljivije?
Post je objavljen 15.03.2005. u 15:24 sati.