Rekao bih da sam neki dan igrao košarku, ali kako reći da sam igrao košarku kad sam zapravo igrao neku posebnu igru u kojoj su se pomiješala pravila klasične košarke i ultimate fighta. To ti je tako kad ti se kao protivnici stvore pripadnici Specijalne policije, što nije bio očekivani scenarij, ali ne valja nikada bježati od izazova.
Iako su nas na kraju pobijedili, ponajviše zbog silne želje koja se na momentu manifestirala i u trganju protivničkih esktremiteta, trapulina zbrda-zdola ekipica se dobro držala dok se još umjetnost mogla izražavati. Inače, ja sam osobno super prošao, nekoliko laktova u tijelo, jedna slučajna šaka u glavu, prst u oko, random gaženje i klasični naguz prije poentiranja. Čuvao me bavarski krvosljednik, kojemu očito nije bitno što je u košarci bit zabit koš, on je očito košarkašku bit vidio u onesposobljavanju protivnika. Da je bilo suca na terenu, ne samo da bi popio sijaset osobnih pogrešaka, već bi gulio doživotnu robiju.
Ja sam također za mušku igru, no očito je da sam u odnosu na ove specijalne pajkane ciklama, jer su te zvijeri gladne i dobro utrenirane.
O da, super sam se zabavio, nezaboravno ...
Post je objavljen 12.06.2004. u 00:47 sati.