21. turnir go-sekcije O. Š. 'J. Habdelića' – Velika Gorica – 14. 03. 2005.
Kako su od učenika, koji igraju atari-go, došli samo dvoje, bilo je uputno sastaviti samo jedan turnir s mješovitom igrom. Tako su 5. interne i jači međusobno igrali go na 13x13, uz prednosne partije prema razlici kategorija podjeljenoj s 3 za broj prednosnih kamenčića. Slabiji od 5. interne su igrali, sve svoje partije, atari-go uz broj potrebnih zarobljenih kamenčića prema kategoriji. Najveći broj zarobljenih kamenčića za pobjedu je bio 15, što se ovaj puta ticalo samo Marka Novaka, dok Marko Vračan nije imao takovih partija.
Zvonko i ja smo djelovali kao uhodani mehanizam. Ja sam vodio natjecanje uz povremene upute u igri s pažnjom, da se ne djeluje na konačni ishod pobjede u partijama. Zvonko je marljivo radio s onima koji su bili slobodni po kolima, jer je bio neparan broj natjecatelja. Ujedno je okupljao i sve one, koji su ranije završili svoje partije. Bilo je tu puno pitanja i razgovora. Na vrlo zanimljiv način djeci pokušava potaknuti njihovu kreaciju u okvirima ove igre. Sve to radi ustvari individualno, prema situacijama koje se zateknu u partijama, koje s djecom igra. Čuju ga i oni pokraj, a koji puta se obrati i okruženju djece s kojima trenutno radi. Sve zajedno je bilo u radnom ozračju.
Međutim, i pored toga bilo je i onih koji su bili u nekom svom zaigranom svijetu. Povremeno bi po dvoje poletjelo u trk razredom iz samo njima poznatih 'važnih' razloga. Nažalost, dvojica najstarijih, po igračkom stažu i kyuu, dva Marka, su prednjačili u stvaranju ozračja galame i aktivnosti koje ometaju rad. Novak je čak zaradio i stegovni bod minusa, a Vračan je bio na pragu istoga. U njihovim mislima su neke druge slike, u kojima je u prednosti njihovo zadovoljstvo i zabava, jer su po znanju i vještini u igri ovdje dominantni. Zvono je na rastanku uz pozdrav Marku Novaku, čak, rekao, onako u šali, da prije odlaska na go ubuduće popije apaurin. Ah, svijetovi! Svi mi živimo u nekim svojim svijetovima, često neusklađenim s drugima u okruženju. U djece je to često jasno vidljivo, jer nastupaju iskreno, mada koji puta ne i dobro.
Pogledajmo sada redoslijed tabelarno.
1. Marko Vračan 10. kyu, 10 bodova i sos 30 2. Antonio Pavlović 23. kyu, 8 bodova i sos 32 3. Lucia Prvonožec 24. kyu, 6 bodova i sos 29 4. Marcela Kovačić 24. kyu, 6 bodova i sos 23(108) 5. Leopold Heller 24. kyu, 6 bodova i sos 23(97) 6. Marko Novak 12. kyu, 5 bodova (1 stegovni bod minusa) i sos 31 7. Robert Mišković 5. interna kategorija, 4 boda i sos 26 8. Stjepan Pavlović 25. kyu, 4 boda i sos 23 9. Adrian Abramović 5. interna kategorija, 4 boda i sos 21 10. Monika Kovačić 2. interna kategorija, 3 boda i sos 22 11. Bruno Mišković 2. interna kategorija, 3 boda i sos 18
Nove kategorije: 3. interna kategorija: Monika Kovačić i Bruno Mišković
Danas nije bilo Mateja, pa je Marko Vračan s lakoćom osvojio turnir.
Antonio i dalje pokazuje da je postao jedan od vodećih u ovoj školskoj go-sekciji.
Lucia i Marcela stalno napreduju. Da li će to, uz Tajanu i Teu, biti nove jake velikogoričke igračice. Treba još puno raditi, ali uz zadovoljstvo igrom, sve je to lijepa zanimacija.
Leopold i dalje igra kao interna kategorija i ne pokazuje zanimanje za kyu.
Marko Novak; hm. Voli go, ali kada mu 'crv proradi'.......
Robert, zanimljiv dječak. Ima nešto buntovno u njemu, ali to valja usmjeriti u kvalitetu igre. Morao sam mu autoritativno ukazati na to, da tvrdoglavost u nekim stavovima nije dobra i da valja poslušati preporuke učitelja. Nije prihvaćao tumačenje i besmisleno slagao kamenčiće odugovlačeći igru, dok su drugi čekali kraj već gotove partije. Izgleda da je nakon takovog mog pristupa promjenio neke stvari. Vrlo je bistar i mogao bi puno naučiti.
Stjepan često gubi motivaciju i samo slaže kamenčiće. Misao je negdje drugdje. Razumijem ga i pitam se kako da ga dozovem ovdje gdje je i da radi ovo što radimo. Tu su i drugi, pa se ne mogu posvetiti njemu u večoj mjeri.
Adrian se trudi, ali nije lako igrati na prostor u počecima takove igra. Ipak, sve više zna i sve je vještiji.
Monika i Bruno su bili u okruženju za njih prejakom. Teško je bilo ostvariti bolji rezultat, ali im i pored toga kvaliteta njihove igre raste. Nije bilo kriterija za poboljšanje kategorije rezultatom, ali kako ipak napreduju, mojom procjenom, diže im se kategorija u 3. internu. Njih dvoje ubuduće trebaju osvajati po tri kamenčića za pobjedu.
Naprijed djeco! Uz vašu volju biti će lijepih rezultata u ovoj igri. I Zvonac, i ja ćemo se potruditi da to ostvarite.
bl. Muradenu