Siva ladja tiho klizi tminom
Nasi snovi raspinju joj jedra
Krik mornara zgasnut je tisinom
Teske slutnje lako gnjece njedra
Nebo siva prekrila je plijesan
Sakrila je mali brod od boga
Ocajnik proklinje ga bijesan
Gluhom mrznjom jalovoga sloga
Gdje su davno obecane luke?
Gdje su vrata mramornoga grada?
Suze blaze izranjene ruke
Vrelim srcem plamti jad... I nada...
Post je objavljen 14.03.2005. u 21:08 sati.